Umjetna inteligencija: Davor Šuker bi s formom iz 1998. danas vrijedio 120 milijuna eura!

Davor Šuker, ime koje odjekuje hodnicima hrvatske i svjetske nogometne povijesti. Rođen u Osijeku na Novu godinu 1968., Šuker nije bio samo napadač; bio je umjetnik s loptom, majstor šesnaesterca čija je ljevica ispisivala povijest. Njegov put od skromnih početaka do Zlatne kopačke Svjetskog prvenstva priča je o talentu, upornosti i neizbrisivom tragu koji je ostavio kao jedan od najboljih svjetskih nogometaša svoje generacije. Umjetna inteligencija, točnije ChatGPT, kaže da bi Šuker u današnje vrijeme, s formom kakvu je prikazivao na Svjetskom prvenstvu 1998. godine na nogometnom tržištu vrijedio 120 milijuna eura! Podsjetimo, Šuker je sa šest golova bio najbolji strijelac Svjetske smotre u Francuskoj. Tada je imao 30 godina i bio član madridskog Reala. 

- Ako zamislimo da Davor Šuker danas ima 30 godina i da upravo briljira na Svjetskom prvenstvu — zabija 6 golova i postaje Zlatna kopačka, vodi reprezentaciju male nogometne nacije do bronce — njegova tržišna vrijednost bi eksplodirala. Evo kako to izgleda u kontekstu današnjeg tržišta: 

• Harry Kane (30 godina, 2023): transferiran u Bayern za oko 100 milijuna eura.

• Olivier Giroud (stariji i manje eksplozivan, ali pouzdan napadač): nije dostizao takve brojke, ali ima tržišnu vrijednost oko 5–10 milijuna eura u kasnijim godinama.

• Kylian Mbappé (mlađi, ali primjer vrijednosti vrhunskog napadača s golovima na SP-u): često se procjenjuje preko 150 milijuna eura.

Umjetna inteligencija dodaje da bi uz takvu top-formu, karizmu i tehničku eleganciju postigao visoku cijenu odštete u smislu budućeg transfera. Procijenila mu je vrijednost na 80-120 milijuna eura. "Ako bi već bio u nekom većem klubu (tipa današnji Napoli, Dortmund, pa i Sevilla), mogao bi bez problema postići transfer sličan onome što Kane, Osimhen ili Vlahović danas postižu - piše ChatGPT.

Davor Šuker ljubio je brojne ljepotice, od španjolske voditeljice, naše proslavljene tenisačice do manekenki

Već kao 16-godišnjak Šuker je debitirao za Osijek 1984. godine. Iako u početku nije djelovao kao predodređen za vrh – nedostajalo mu je brzine i igre glavom, a desna noga bila mu je tek pomoćna – njegova tehnika, osjećaj za prostor i ubojita ljevica bili su neporecivi. U zadnjoj sezoni za Osijek (1988./89.) postao je najbolji strijelac jugoslavenske lige, što je privuklo pažnju Dinama. U Zagrebu nastavlja rešetati mreže (34 gola u 60 utakmica), potvrđujući status velikog talenta unatoč turbulentnim vremenima i zloglasnoj utakmici protiv Crvene zvezde u svibnju 1990. Paralelno, s mladom reprezentacijom Jugoslavije (uz Bobana, Prosinečkog, Jarnija) osvaja Svjetsko prvenstvo u Čileu 1987., najavljujući dolazak zlatne generacije hrvatskih nogometaša.

Rat u Hrvatskoj 1991. godine ubrzao je njegov odlazak u inozemstvo. Sevilla postaje njegov novi dom u listopadu te godine. U Andaluziji brzo postaje legenda, "Šukermanija" trese stadion Ramón Sánchez Pizjuán. Debitantski hat-trick u Kupu kralja protiv Espanyola bio je samo početak. U sezoni 1992./93. igrao je rame uz rame s Diegom Maradonom, a njegove golgeterske sposobnosti dolaze do punog izražaja – u sezoni 1993./94. drugi je strijelac La Lige s 24 gola, odmah iza Barceloninog Romárija. Pamti se i njegova individualna magija, poput nevjerojatnog slobodnog udarca protiv Olympiacosa u Kupu UEFA u 110. minuti produžetka. Oproštaj od Seville u svibnju 1996. bio je filmski: već kao dogovoreni igrač Reala, vratio se privatnim avionom iz kampa reprezentacije kako bi odigrao posljednju utakmicu i postigao hat-trick protiv Salamance, nakon čega su ga navijači na ramenima iznijeli s terena. Nakon pet godina i 76 prvenstvenih golova, 1996. slijedi transfer karijere – prelazak u veliki Real Madrid.

U "Kraljevskom klubu", pod vodstvom Fabija Capella, odmah osvaja naslov prvaka Španjolske (1996./97.), postigavši impresivna 24 gola i čineći ubojiti napadački trojac s Raúlom i Predragom Mijatovićem. Godinu kasnije, pod vodstvom Juppa Heynckesa, iako s nešto manjom minutažom u samom finalu protiv Juventusa gdje je ušao kao zamjena, daje ključan doprinos osvajanju Lige prvaka, prve za Real nakon duge 32 godine čekanja. Nakon nezaboravnog ljeta 1998. i Svjetskog prvenstva, njegova uloga u Madridu postupno slabi, dijelom i zbog medijske pažnje usmjerene na njegovu vezu sa španjolskom TV zvijezdom Anom Obregón.

Godine 1999. prelazi u Arsenal, privučen izazovom igranja u Premier ligi pod Arsèneom Wengerom. Iako je pokazao djeliće svoje neosporne klase, poput golova protiv Aston Ville ili majstorije protiv Coventryja, nije se uspio izboriti za standardno mjesto u jakoj konkurenciji Henryja, Bergkampa i Kanua. S Arsenalom je stigao do finala Kupa UEFA 2000., gdje su poraženi od Galatasaraya nakon izvođenja jedanaesteraca, a Šuker je, nažalost, svoj udarac promašio. Karijeru je polako priveo kraju kratkim epizodama u West Ham Unitedu i njemačkom 1860 Münchenu, gdje se umirovio 2003. godine.

Ipak, Šukerovo ime neraskidivo je vezano za hrvatsku reprezentaciju. Bio je ključni igrač u kvalifikacijama (12 golova, tadašnji rekord) i na Euru 1996. u Engleskoj, gdje je postigao tri gola, uključujući legendarni lob preko nemoćnog Petera Schmeichela u pobjedi protiv Danske. Vrhunac reprezentativne karijere, ali i cijele igračke karijere, doživljava na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. Sa šest golova u sedam utakmica osvaja Zlatnu kopačku kao najbolji strijelac turnira i vodi Hrvatsku do povijesne brončane medalje. Pamtit će se njegova hladnokrvnost kod ponovljenog izvođenja jedanaesterca protiv Rumunjske (nakon što je prvog također zabio), majstorski gol protiv Njemačke u četvrtfinalu nakon slaloma kroz obranu, pogodak za vodstvo protiv Francuske u polufinalu te pobjednički pogodak protiv Nizozemske za treće mjesto. Njegovi golovi protiv Jamajke, Japana, Rumunjske, Njemačke i Nizozemske urezani su u kolektivno pamćenje nacije. S ukupno 45 postignutih golova u 69 nastupa, i danas je najbolji strijelac u povijesti Vatrenih. Nakon završetka igračke karijere, Šuker je ostao duboko involviran u nogomet. Osnovao je vlastitu nogometnu akademiju, a od 2012. do 2021. godine obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza (HNS). To razdoblje obilježili su veliki uspjesi reprezentacije, prije svega osvajanje srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji.