Jedna od najpoznatijih i najupečatljivijih fotografija 20. stoljeća svakako je ona vijetnamske djevojčice koja, vrišteći, gola bježi prema objektivu kamere nakon napada napalm-bombom 1972. godine. Tijekom napada blizu sela Trang Bang u kojem je živjela, koji su izvele vijetnamske snage, djevojčica je poderala svoju goruću odjeću i potrčala. Samo sekunda bila je dovoljna da se ovjekovječi pakao na zemlji i postane simbol svih ratnih zločina u svijetu.
Fotografija se desetljećima, od njezina nastanka, pripisivala Nicku Utu, koji je u to vrijeme imao 21 godinu. Premda je radio za novinsku agenciju Associated Press, ozlijeđenu djevojčicu odvezao je u bolnicu u Sajgonu, gdje se potom liječila dugih 13 mjeseci. Za razliku od mnogih sličnih, recentnih fotografija ratnih patnji i tragedija, koje su samo bilježile tuđu nesreću bez intervencije, ta ikonička fotografija svjedoči i o plemenitosti fotografa koji se pobrinuo da devetogodišnja djevojčica Kim Phuc ostane živa.
Neupitna autentičnost
Danas, međutim, bačena je sjena na njegovo ime, nakon što je dokumentarac “The Stringer” premijerno prikazan na filmskom festivalu Sundance u siječnju ove godine, pobudio sumnje u to tko je pravi autor. Zaklada World Press Photo upravo je pokrenula istragu. Nakon analize lokacije, udaljenosti fotografa i korištene kamere, zaključili su da postoji velika mogućnost da su, na temelju analiza prikazanih u filmu, druga dvojica fotoreportera “možda bila u boljoj poziciji za snimanje fotografije”, a da ju je urednik fotografije AP-a pogrešno pripisao Nicku Utu. Iz Zaklade su objavili da je njezina važnost i dalje nepogrešiva, da autentičnost fotografije nije dovedena u pitanje, već autor, te da se ime fotografa neće koristiti dok se stvar ne razjasni.
Desetljećima ranije, fotografija je osvanula na naslovnicama mnogih novina u Sjedinjenim Državama, a brutalnost te fotografije postala je moćna sila u antiratnom pokretu diljem svijeta. Audiokasete razgovora u Bijeloj kući koje je 2002. objavila Nacionalna uprava za arhive i dokumente SAD-a otkrile su da je tadašnji predsjednik Richard Nixon bio toliko zabrinut zbog učinka koje bi fotografija mogla imati na rat u Vijetnamu da se pitao je li lažna. Nažalost, nije bila. Nick Ut osvojio je brojne nagrade za fotografiju nazvanu “Teror rata”, koju nazivaju i “Napalm djevojčica”, uključujući Pulitzerovu nagradu 1973. godine. U desetljećima koja slijede, opetovano je u brojnim intervjuima javno govorio o svojoj ulozi u snimanju fotografije i svom kasnijem prijateljstvu sa subjektom svoje fotografije, Kim Phuc.
Danas, više od pola stoljeća kasnije, oba protagonista kultne fotografije s obje strane aparata, živa su i svjedoče. Kim Phuc, danas 62-godišnjakinja, tijekom 90-ih je sa suprugom pobjegla na Zapad od komunističke propagande koja joj nije dopuštala zaborav. Novi je život otpočela u Kanadi i dugogodišnja je UN-ova ambasadorica dobre volje za pomoć djeci žrtvama rata. Fotograf Nick Ut (74) preselio se u Los Angeles i postao hollywoodski fotograf. Družili su se nebrojeno puta, a među najdokumentiranijim susretima bili su oni pred papom Franjom na audijenciji u Vatikanu, kao i britanskom kraljicom Elizabetom II.
Sramila se fotografije
Upečatljiv je bio i njihov javno publicirani susret prije 10 godina, kada je Kim Phuc naposljetku odlučila posjetiti plastičnog kirurga jer su razorna moć napalma, kao i 17 operacija koje je morala pretrpjeti, ostavili duboke ožiljke i na tijelu. Oboje su se tada prisjetili kako je vrištala jer je “prevruća” i kako umire dok joj se koža gulila s tijela u kombiju Associated Pressa. Kim Phuc ispričala je kako se dugo jako sramila fotografije koja je zabilježila trenutak njezine doslovno gole agonije, i kako se jako teško nosila s publicitetom. Kao i danas, kada je dokumentarac “The Stringer” ponovno otvorio njezine rane. Nick Ut odbio je javno komentirati ovu aferu, no njegov odvjetnik James Hornstein više je puta osporio tvrdnje iz filma i nazvao ih “klevetničkim”.
Istodobno, matična agencija Nicka Uta, Associated Press, čvrsto stoji iza svog fotografa. U izjavi navode kako su i oni proveli istragu te su nakon rekonstrukcije scene, uz pomoć satelitskih snimki i fotografija iz arhive te očevidaca s vijetnamske ceste kao i svjedoka vremena u agenciji, utvrdili da nije pronađen čvrsti dokaz koji bi osporio njegovo autorstvo te da će ikoničnu fotografiju i dalje pripisivati Nicku Utu.
>> FOTOGALERIJA Prozvali ga hotel nostalgija: Nekoć slavan, danas je na prodaju, pogledajte cijenu
Uvijek se nade poneka nistarija koja nikada nista u zivotu nije postigla pa ako nemoze ukrasti neciji rad onda ga barem pokusa blatiti! Tako i sada neki ljudski otpad pokusava sebi sagraditi nesto klevecuci tudi rad.