Profesionalni fotograf Damir Hoyka u svojim je mladim danima odlučio kako će, ako ga netko od kolega upita za pomoć, to i učiniti, a sukladno tome 2006. godine pokrenuo je besplatni seminar i workshop za naprednu fotografiju – Fotosofiju, za koju prijave traju do 14. svibnja. Ovog će se lipnja tako održati jubilarno dvadeseto izdanje seminara koji je mnogima promijenio život, a iznimka nije ni sam Hoyka, s kojim smo ovim povodom razgovarali o samom nastanku Fotosofije, što nas je odvelo u dane njegova osnovnoškolskog obrazovanja.
– Ishodište same ideje Fotosofije i koncepta razmišljanja na, recimo, “Fotosofia način” poteklo je od mog ranog djetinjstva, točnije od sedmog razreda osnovne škole kada sam počeo slikati, crtati stripove i raditi razne grafike. Zapravo su mi se od samog početka u glavi vrtjela pitanja o tome je li to što ja radim umjetnost, kakve veze to ima s umjetnošću i, naposljetku, što je to ustvari umjetnost, a kako sam rastao, to me pitanje sve više proganjalo. Traganje za odgovorima i smislom onoga što radim, kao i želja za izražavanjem kroz likovni medij, odveli su me na bečku Akademiju primijenjenih umjetnosti, a početkom devedesetih godina uspio sam u svojoj glavi posložiti, kako ga ja zovem, fotografsko-filozofski sistem unutar kojega su mi stvari o umjetnosti postale objašnjive. To, međutim, nije bio sistem koji je univerzalan, jer u umjetnosti dva i dva ne vrijede četiri, no bio je koherentan do te mjere da možemo doći do odgovora na pitanja o umjetnosti ako se slažemo u postulatima koje sam ja postavio na početku svog istraživanja, a u kojemu sam duboko zaglibio u filozofiju – kaže Damir Hoyka te dodaje kako je ovaj sistem objašnjiv i onima koji se fotografijom možda ne bave profesionalno jer objašnjava umjetničku komunikaciju iz perspektive stvaratelja, ali i konzumenta umjetnosti.
Spletom daljnjih životnih okolnosti Hoyki se 1996. otvorila prilika za izdavanje eseja “Fotosofia”, koji obrađuje temu korištenja fotografije kao medija i sredstva komunikacije, no kako je tiskan u samo 1500 primjeraka, nakon dva tjedna nestao je s tržišta.
– Danas ljudi pronalaze taj esej po raznim antikvarijatima, pa mi šalju fotografije kako su uspjeli nabaviti “Fotosofiju”, što bude doista simpatično – kaže, uz smijeh, Damir Hoyka. Vrlo logično, iz samog je eseja potekao i istoimeni seminar koji je u fotografski svijet lansirao neke od danas najboljih hrvatskih profesionalaca poput Franje Matkovića, Jelene Balić ili Marka Marinkovića, a Damir Hoyka posebice je naglasio kako je polaznicima Fotosofije oduvijek htio omogućiti rad u stvarnim uvjetima, pa tako seminaristi tijekom šest dana trajanja programa imaju prilike raditi s brojnim javnim osobama, no nas je zanimalo kako konkretno izgleda jedna Fotosofia.
– Prvi dan seminara započinje predavanjima na kojima se obrađuju osnovni medijski aspekti fotografije. Dakle, ne radimo toliko na tehničkom aspektu fotografije, koliko na tome što je fotografija kao medij te učimo polaznike kako je koristiti u raznim distribucijskim kanalima, jer nije isto je li neka fotografija objavljena u dnevnim novinama, na billboardu ili pak u umjetničkoj galeriji. Drugi dan polaznici samostalno rade na zadacima uz podršku mentora i asistenta, koji su im na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice, a ono što slijedi je izazov u obliku modne fotografije, gdje svaki polaznik dobiva priliku da snimi modnu fotografiju s profesionalnom ekipom koja uključuje manekenke, stiliste i make-up artiste. Ovaj segment omogućava polaznicima da se upoznaju s cjelokupnim fotografskim procesom od traženja scene, preko komunikacije s modelima, pa do samog stvaranja modnog editorijala, koji se kasnije objavljuje u mainstream medijima. Četvrti dan posvećen je portretnoj fotografiji, pri čemu polaznici snimaju portrete poznatih osoba, što je prilika da se upoznaju sa specifičnostima rada sa celebrityjima, a peti dan je rezerviran za dovršavanje samostalnih tema te komercijalnu fotografiju. Ovdje se polaznici upoznaju s komunikacijom i radom za velike brendove, odnosno uče prepoznavati karakteristike pojedinog brenda kako bi prilagodili fotografiju njihovim potrebama – objasnio je Damir Hoyka.
Samo jedan od modela s kojima Hoykini seminaristi imaju prilike raditi je glumac Rene Bitorajac, koji kaže kako se na Fotosofiji uvijek i dobro zabavlja.
– Fotosofia mi je omogućila da godinama budem fotomodel, što je prema mojim fizičkim predispozicijama inače nemoguće. Potpuna sloboda, kreativno glupiranje i genijalne fotke za uspomenu. U ovih 20 godina imali smo vrhunski tretman na snimanjima, a meni je osobito drago što sam jednom bio najbolji strijelac, a drugi put najbolji tehničar nogometnog turnira u sklopu Fotosofije. Da, i toga je bilo. Nova poznanstva, izleti, druženje, smijeh, fotke i majice za uspomenu, a sve to u edukacijsku svrhu. Bravo, Hoyka! – kaže Rene Bitorajac koji pred objektivom seminarista pozira još od 2006. godine, a tijekom godina ondje su se našli i Vedran Mlikota, Barbara Kolar, Mario Petreković, Martin Sinković, Romina Knežić, Tomislav Jelinčić, Zoran Predin, Srđan Gojković Gile, Davor Gobac, Enis Bešlagić, Zlatan Zuhrić Zuhra, Neno Belan, Antonija Blaće, Goran Navojec, Danijela Trbović, Aleksandar Stanković, Damira Gregoret, Goran Grgić, Frano Mašković, Ivica Kostelić, Jelena Perčin, Ana Begić, Daria Lorenci i mnogi drugi.
Ovaj seminar, dakle, nije samo prilika za tehničko usavršavanje već i za razumijevanje umjetnosti fotografije u kontekstu medija i društva, a kao što je već poznato, Fotosofia ne završava nakon šest lipanjskih dana seminara jer njezin kraj označava izložba seminarista nekoliko mjeseci kasnije. Na tom ćemo događanju imati prilike vidjeti tri fotografije svakog polaznika koje su proizašle iz njihovih samostalnih ideja, a Damir Hoyka podsjeća kako je cilj Fotosofije pomoći ljudima da dobiju znanja, iskustva i kontakte, točnije da kao pokretač seminara koji je odrastao u okruženju u kojemu fotograf fotografu nije htio pomoći, bude katalizator još neafirmiranim umjetnicima da brže i bolje stignu do svojih ciljeva.
– Nedavno sam razmišljao o tome kako bi bilo genijalno da mogu ući u vremeplov i otići u 2006. posjetiti mlađu verziju sebe koja je te godine pokrenula Fotosofiju. Uvjeren sam da bi mladi Hoyka bio oduševljen što smo dočekali 20. godišnjicu i što je slavimo radno, ali u velikom stilu – zaključuje Damir Hoyka.
