On je zagrebački srednjoškolski profesor, rodom iz Splita. Filmski je scenarist, autor kratkih filmova i glumac. Pisac je, autor žanrovski neodredive knjige "Blizina svega", koja je prije pet godina, naročito u prvim mjesecima epidemije, kada je možda bilo i nešto više koncentracije za čitanje, izazvala neočekivano veliki interes književne javnosti. Tri godine prije toga bio je, skupa s redateljem filma Igorom Bezinovićem, koscenarist "Kratkog izleta", niskobudžetnog dugometražnog filma po romanu Antuna Šoljana, koji je, kao najveće iznenađenje sezone, u Puli osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film. U "Kratkom izletu" je i glumio.
Otprilike to je Ante Zlatko Stolica: jedan čovjek i barem tri sasvim zaokružene i cjelovite karijere i u njima četiri ili pet različitih profesija. Istina, u maloj i siromašnoj zemlji nijedna od njih nije sama po sebi dovoljna za život - osim, možda, profesije srednjoškolskog profesora - a kroz množinu njih čovjek ne samo da neće društvu bivati zanimljiviji i intrigantniji, nego će još i gubiti na ugledu. Svaštar, za njega će reći. Ili neće reći ništa, jer narušava pravilo prema kojem jedan čovjek smije biti uspješan u najviše jednom poslu. Uostalom, što to zapravo kod nas znači biti uspješan?
"Ulica Marthe Argerich" prvi je njegov roman. Priča vrlo jednostavna: sredinom lipnja 2019. brat ga je, kako u prvoj rečenici doznajemo, pozvao u Ljubljanu na koncert Marthe Argerich. "Ne ide mi se na koncert, napisao sam mu, ali rado bi došao u Ljubljanu da se vidimo malo." To je ono što ćemo saznati u prve dvije rečenice. Ubrzo zatim doći ćemo do toga da je glavni junak zaboravio gdje je parkirao auto kada je stigao u Ljubljanu. Ono dalje što se događa je potraga za autom, koji kao da je u zemlju propao. Nema ga, a nema ni parkirališta, nema ulice u kojoj ga je ostavio, nema ni vrtića koji se nalazio u blizini. Jedni će reći da je zaplet kafkijanski, i da ga pisac tako dobro vodi da se pitaš je li ovo ovako stvarno bilo, je li ovo priča po istinitom događaju. Drugi će, pak, primijetiti da je riječ o majstoriji srodnoj romanima Kazua Ishigura. Priča koja se kreće niz tanku crtu koja razdvaja stvarnost od košmara, razumom upravljanu svakodnevicu od ludosti. A ja ću, ako mi to dopustite, pročitavši knjigu primijetiti da je "Ulica Marthe Argerich" zapravo remake njegova i Bezinovićevog "Kratkog izleta". Uz tu razliku što se priča knjige odvije u urbanom prostoru i što je u svojoj potrazi čovjek ostao sam. U "Kratkom izletu" glavni lik - čini se da je to imenom, prezimenom i nadimkom ista osoba kao i u knjizi - nakon filmskih festivalskih tuluma po Istri nagovori ekipu da krenu do obližnjeg samostana gdje će vidjeti srednjovjekovne freske. U "Ulici Marthe Argerich" potraga je za autom. Usamljenička, ali ne sasvim.
GALERIJA Ovi farmeri traže ljubav u novoj sezoni showa
Ante Zlatko Stolica odličan je pripovjedač, briljantan je dramaturg, tako da zarobi čitateljevu pažnju i do kraja ga drži u napetosti. Pritom se poslužio matricom koja je do zla boga svakodnevna, obična i banalna: čuj, zaboravio je gdje je parkirao! Pa zar se može od toga još napraviti napeta priča? Može, može, ako si Stolica. Njegov smisao za humor je drukčiji. Kod njega nešto nije smiješno ni duhovito zato da bi stvar učinilo lakšom od života. Ne, prije će biti da je čini težom. Stolicin humor zasnova se na dvostrukom ili trostrukom obratu, na čvoru u koji se misao, ideja, rečenica sama od sebe sveže. I to se uvijek dogodi zato što je samo po sebi tako, a ne zato što je pisac ugodio stvar da bude tako. Duhovitost ovoga pisca kao da je proizašla iz duha stvari i iz prirode svijeta.
Ovo je roman o Ljubljani. Suptilno izveden putopis gradom, i možda će biti važan i Slovencima. Trebao bi biti. Roman o labirintu. U pravilima žanra za labirint stoji da labirint žrtvu u sebe uvuče preko iluzije o jednostavnosti. Genijalno je labirint postaviti u savršeno projektiranoj, urbanistički logičnoj, malenoj Ljubljani. U Zagrebu bi već to bilo neuvjerljivo.
Ovo je roman o modernoj tehnologiji, o prokletstvu aplikacija koje ne rade, o elektronskim baterijama koje se prazne i tome da čovjek svojih ograničenja postaje svjestan tek nakon što mu se nešto dogodi. Ovo je, također, i roman o čovjekovoj samoći.
