Naša poznata spisateljica, 75-godišnja Vedrana Rudan već dulje vrijeme otvoreno progovara o svojoj borbi s teškom bolešću - rakom žučnih kanala. Naime, ona o svojim stavovima i promišljanjima redovito piše na svom blogu i dijeli ih s vjernim obožavateljima na društvenim mrežama. Tako se u prošlom tekstu na blogu imena "Kad mobitel utihne" - dotaknula teme smrti. Rudan je u tom tekstu napisala i da njezine prijatelje ne zanimaju detalji njezine bolesti i da da je izgubila interes za “prijatelje” i potrebu da im “pomogne”. Dodala je i da joj je žao što je potrošila godine misleći da je potrebna i voljena.
"Ostadosmo same smrt i ja. Najzad sam slobodna i i slika koju vidim je čista. Gledam u ono žuto cvijeće na balkonu. Mir u duši i samo jedno pitanje, zašto ništa nisam znala o ljudima? Bila sam glupa? Ili ipak samo zdrava i “besmrtna”?", zaključila je dubokoumno, a ovim je tekstom izazvala i brojne komentare na društvenim mrežama. No, Vedrana hejterima, u svom stilu, nije ostala dužna. Objavila je novi blog ''Zašto me ne kužite?''.
Vedrana Rudan o teškim danima: 'Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umrijeti'
"Pisac piše o temi koja ga čačka ali ne znači da piše o sebi. Tekst koji sam napisala jučer je o ljudima koji se bore s rakom napušteni od svih. To nije priča o meni. Čitav život pišem u ''ich'' formi i zaista me nervira kako se svaki moj redak doživljava kao prijenos uživo mog života. Dragi ili drage moje, meni za ljubav, imajte odmak. Čitam komentare i šizim. Ne žalite me, nisam oblivena suzama što napuštam ovo s*anje od svijeta. Ja sam ženska kojoj je pisanje strast, lupa tekst u mobitel u pauzi dok čita ''Sovin huk'' Patricije Highsmith", napisala je.
A potom je svim dežurnim komentatorima i nešto poručila. "Oko mene je vječna buka, mobitel zvoni ali ja se ne javljam, ni poruke prijatelja me ne zanimaju jer mi se ne dopisuje. Nikad nisam bila luda za gužvom i ljudima. Jesam li ovim tekstom opet us*ala? Vjerojatno. Ako hoćete pravu istinu o meni, reći ću vam je. Volim igru, zaje*anciju, je*eš otvaranje duše i je*eš istinu. Uživajte drage moje i dragi moji koji mislite da znate tko sam. Ja to ne znam. Ma znam, neki od vas će napisati, dosadna si, prestani s*ati na istu temu, kad ćeš krepati? Nadam se poslije vas, gospodo. Moji doktori su fantastični", zaključila je Rudan.
Koliko kompleksa, koliko zavisti i mržnje? Nažalost, jako puno ima oboljelih, bore se s bolešću i sudbinom po bolnicama od zračenja i kemiterapija, u strahu koji oduzima svaku radost. Mnogi proživljavaju i ne tule po novinama, a kad je neko pun zloće ka dotična, onda će svijet biti bolje mjesto. Zato šuti ili odlazi.