Onima koji pozorno prate zbivanja na košarkaškom tržištu, zacijelo je zapelo za oko kako bi sljedeće akademske godine mogla izgledati prva petorka košarkaške momčadi Sveučilišta Illinois. Sačinjavat će je petorica igrača s prostora bivše SFRJ. Dvojica Srba, jedan Crnogorac i dvojica Hrvata.
Dvojica od petorice dolaze iz ABA lige: Mihailo Petrović iz beogradske Mege i David Mirković iz podgoričkog Derbyja. Tu ligu i u tom klubu prošle su sezone igrala i braća Ivišić, Tomislav i Zvonimir, a ondje se jedino nije okušao Andrej Stojaković, sin proslavljenog srpskog košarkaša Predraga Stojakovića, koji je stigao s Berkeleya.
Braća Ivišić na Illinoisu
I Zvonimir Ivišić igrao je negdje drugdje (Arkansas) prije no što je dobio poziv trenera Brada Underwooda, koji se odlučio za igrače slavenskih imena uvjeren da će mu oni donijeti ono što klasični američki srednjoškolci ne donose na fakultet, a to su bogatije tehničko-taktičke osnove.
Ovo su samo petorica od više stotina inozemnih košarkaša koji će sljedeće sezone igrati NCAA košarku na njenoj najvišoj razini. Ove je godine igra njih 888. pri čemu je, uvjerljivo, najviše Europljana (384), ispred Južnoamerikanaca (222) i Afrikanaca (174). S prostora Oceanije (Australija, Novi Zeland) ih je 79, a iz Azije 29.
Zemlja s najviše igrača u Prvoj NCAA diviziji, nećete vjerovati, jest Velika Britanija (41), nakon koje slijede Francuska (36) i Srbija (35) te Španjolska (19). Od zemalja bivše SFRJ zapažen je i broj studenata košarkaša koji je dala Hrvatska (13), a bez predstavnika nisu ni Crna Gora (6) i BiH (5).
Takvog priljeva na američke koledže zacijelo ne bi bilo da se od prije neke godine u NCAA košarci ne može itekako dobro zarađivati. Da, dobro ste pročitali. Na teritoriju na kojem je bilo zabranjeno da vam vlastiti menadžer plati kavu sada se dijeli velik novac. Uostalom, eto vam najnovije brojke koje se vežu uz Zvezdina klinca (Andrej Kostić), koji odlazi na Kansas University za dva i pol milijuna dolara (na dvije godine). To je nešto što mu, uza sve svoje internacionalce, euroligaška Crvena zvezda ne može dati, baš kao ni jedan drugi europski klub s obzirom na to da je riječ o potpuno neafirmiranom momku.
Baš kao što braća Ivišić, Zvonimir (dva milijuna dolara) i Tomislav (1,6 milijuna dolara), nigdje u Europi ne mogu dobiti tolike ugovore. Ovo jesu bruto iznosi, no i ono što im ostane kada plate sve obveze (porez, menadžer), i dalje je vrlo velik novac kakav im, recimo, ni jedan hrvatski klub ne može dati. Čak ni u snu.
Zapravo, ne može im to dati ni jedan europski osim možda nekoliko euroligaša, ali ne za vrijednost koju trenutno imaju, nego za ono što bi tek mogli biti. A to je novac kakav neki od tih 13 hrvatskih igrača koji su ove sezone igrali NCAA ligu nikad u karijeri neće imati. I onda se doista ne treba čuditi kada se ti mladi ljudi, sa svojim roditeljima (dakako, potaknuti od svojih menadžera), odlučuju za takav korak. Tko uz mršave ugovore u hrvatskim klubovima, a tu neki talenti igraju za po nekoliko tisuća eura, može reći da to nije dobra ponuda? Jer, radiš ono što najviše voliš (igraš košarku), studiraš i još jako dobro zarađuješ.
No to svakako nije dobar izbor za hrvatske klubove. I ne samo hrvatske nego i sve klubove iz zemalja koje košarkaške talente proizvode, a sada više gotovo pa i nemaju načina da ih zadrže. Jer, nekad je kao "eldorado" postojao samo NBA, no ondje su odlazili samo najtalentiraniji, oni koji bi ionako ondje završili. Problem jest bio u tome što ih je NBA liga počela uzimati sve mlađe pa bi one pojedince koji ne bi zadovoljili, "sažvakala" i odbacila. No takvih nije bilo puno, a i oni su se uvijek mogli vratiti u Europu s vrlo vrijednom etiketom bivšeg NBA igrača, što bi im donosilo visoke ugovore.
Ono što se događa jest egzodus momaka sa završenom srednjom školom, koji hitaju preko Atlantika u neki od koledža koji su voljni platiti svojem studentu ne samo školarinu već mu i omogućiti zaradu o kojoj je do jučer mogao samo sanjati. Ono što bi moglo biti problem jest gdje će oni igrati kada im isteknu četiri sveučilišne godine, a ne prođu kroz skautsko sito i rešeto NBA lige. Dakako, uvijek će postojati opcija povratka u matične klubove, koji obično "zamrzavaju" njihove ugovore ako su ih ovi uopće i potpisali. A tu se postavlja pitanje hoće li oni tada htjeti igrati za puno manji novac nego što su ga zarađivali na faksu.
Ako Fiba hitno ne pronađe rješenje kako bi se klubovi proizvođači zaštitili i obeštetili, a u tome se posljednjih desetljeća baš i nije proslavila, doći će se do točke da će oni biti demotivirani stvarati igrače. Jer, ulagati u neko dijete godinama (a to su treneri, dvorana, utakmice, treninzi, putovanja...), a ne dobiti zauzvrat ništa ili neku mizeriju od odštete, doista neće biti motivirajuće.
Studenti postaju milijunaši
Ključ Fibinih nastojanja mora biti pravedna kompenzacija klubovima proizvođačima koji se nađu u situaciji da igrač kad postane punoljetan stječe pravo da bez ikakvih obveza preuzetih tijekom maloljetnosti (a njih potpisuju skrbnici) praktično jednostrano napusti klub. I zbog toga je u mnogim važnim košarkaškim zemljama zavladala svojevrsna panika.
Do revolucije je došlo zahvaljujući tzv. NIL ugovorima (name, image, likeness). A oni podrazumijevaju da studenti imaju pravo na financijsku kompenzaciju na temelju toga što koledži ostvaruju zaradu koristeći njihovu popularnost. Dosad najbolje plaćeni američki student jest igrač američkog nogometa Arch Manning (Texas), koji je ove sezone zaradio 6,6 milijuna dolara. A najbolje plaćeni košarkaš jest Cooper Flagg (Duke), inače projicirani prvi pick drafta, s 4,8 milijuna USD.
I zato je razumljivo da se mladi igrači sve više dvoume izaći na NBA draft ili nastaviti studirati pod nevjerojatno pogodnim financijskim uvjetima. Uostalom, zato je i nadareni mladi Hrvat Andrija Jelavić odustao od NBA drafta jer je s uglednog sveučilišta Kentucky dobio "ponudu koja se ne odbija". Osim toga, od NBA drafta odustao je i JT Toppin, zvijezda koledž košarke s Texas Techa, zahvaljujući NIL ugovoru vrijednom oko četiri milijuna dolara.
Ništa ameri nisu složili to je izmišljotina zaljubljenika bivše tvorevine koja ne postoji već 35 godina ali sama dražene je još draga !