Stipe Miočić daleko je najveća zvijezda četvrtog izdanja Sunset Sports Festivala, čak i uz nogometne veličine poput Petera Schmeichela i Dmitra Berbatova ili pak velike voditeljske zvijezde Kate Scott.
– Nevjerojatan je osjećaj ovaj put jer sam prvi put došao sa suprugom i djecom, ali i majkom, koja nije bila ovdje otkako je otišla u SAD. Moja punica je oduševljena, ne želi napustiti Hrvatsku. Nevjerojatno iskustvo, klinci uživaju na bazenu i u dječjem parku, i vjerujem da će biti tužni kada budemo napuštali Hrvatsku.
Primio vas je premijer Plenković, koji vam je uručio domovnicu, potvrdu vašega hrvatskog državljanstva, ali i predsjednik Milanović, koji vas je odlikovao.
– Još nisam potpuno shvatio što se sve dogodilo, no sjajno je imati hrvatsko državljanstvo, osobito za klince, koji će tako bolje znati od kuda dolaze njihovi preci. Oni će to shvaćati polako, ali će shvatiti.
GALERIJA Ovo je mjesto na kojem je poginuo Dražen Petrović. Prizori slamaju srce i nakon 32 godine FOTO Ovo je mjesto na kojem je poginuo Dražen Petrović. Prizori slamaju srce i nakon 32 godine
Tri hrvatske tetovaže
Jeste li ipak iznenađeni zbog toga kako su vas primili u Hrvatskoj? Od običnih ljudi, medija, pa do premijera i predsjednika države.
– Drago mi je da su me ljudi pratili i da su zamijetili moju ljubav prema ovoj zemlji.
Hoćete li s majkom otići do njena rodnoga grada Cetingrada?
– Pokušat ćemo, no program nam je prilično ispunjen. To bi bilo posebno za nju. Možda ne ovaj put, ali sljedeći put svakako.
Kada će biti taj sljedeći put?
– Već sljedeće ljeto. Bit će sigurno sljedeće godine jer i moj rođak želi doći sa svojom djecom.
Kad smo već kod roditelja, kakav je bio utjecaj vašeg pokojnog oca Bojana na vas?
– Od njega sam naučio da se nikad ne smije odustati, što god radio. Bilo mi je teško kada je umro jer nikad nije dodirnuo moje klince, nikad ih nije držao, danas sedmogodišnju kćer i skoro četverogodišnjeg sina. I to će me mučiti ostatak života. To boli. Nažalost, bio je bolestan u vrijeme pandemije koronavirusa, a klinci su bili premali. Gledao ih je preko videoveze, moja kći ga je jako voljela.
Što su vam roditelji govorili o Hrvatskoj u vašem djetinjstvu da ste razvili potrebu da ističete svoje hrvatsko podrijetlo tijekom svake svoje borbe?
– Nikad ne zaboravi odakle smo došli. Govorili su mi i da su Hrvati posebni ljudi, različitog mentaliteta od američkog. Doista volim ove ljude, uvijek su ljubazni i nekako se čine sretnima. Ne na svim mjestima, no sviđa mi se taj mentalitet.
Karijeru ste počeli s kvadratićima na dresu.
– Jesam, no nakon nekog vremena UFC je potpisao ugovor s Reebokom pa više nisam mogao. Ali u svojoj posljednjoj borbi jesam. To sam si obećao.
Koliko imate tetovaža s hrvatskim simbolima?
– Imam ih tri. Prva je bila na stopalu, potom obiteljski grb na listu, a posljednja je na ramenu.
Čija je ideja bila vezana za hrvatske tetovaže?
– Moja. Kada sam prvi put došao u Hrvatsku, da bih vidio oca, otišli smo do Rtine, rodnog mjesta mog oca. Tamo smo otišli u restoran i kod rođaka vidjeli taj grb, koji sam slikao i tako je i došlo do te tetovaže.
Na primanju kod premijera Plenkovića rekli ste da biste htjeli imati ljetnikovac u Hrvatskoj. Gdje bi to bilo?
– Moja će žena odlučiti o tome. Ona je u tome dobra, bavi se nekretninama. Ako bih izabrao neku lokaciju koja se njoj ne sviđa, bila bi jako ljuta na mene, stoga će ona sve to sama obaviti. Upravo gledamo.
Koju ćete sada putovnicu, a imate dvije, koristiti?
– To je dobro pitanje. Ponosan sam na svoje podrijetlo. Pokušat ću objasniti svojim klincima da je ovdje drukčiji mentalitet, da su ovdje uvijek bili ljudi koji teško rade. Stalno govorim klincima što je meni govorila moja majka, a to je da ništa nije dano i da sve mora biti zarađeno. Ne želim biti njihov "drill" zapovjednik, no želim da razumiju da ako želiš imati lijep život, moraš raditi više od drugih. Mama mi je uvijek govorila kako su ljudi ovdje puno radili. Uostalom, gledao sam i kao se ona muči svaki dan, radi noću i ne spava dovoljno jer me mora voziti na treninge. No "hard work" se uvijek vrati.
Cijeli život ste u Americi, koji vam se stil život više sviđa?
– Ovdje, svakako. Ovdje je život sporiji. U Americi je stalno neka žurba, ovdje je sve to smirenije i opet se obavi sve što trebaš. Volim taj pristup.
Spomenuli ste pojam "drill sergeant", tko je bio vaš časnik za dril?
– Moja mama i otac. I brat moje majke. Ona nije bila "drill sergeant", ali je tražila da se stvari odrade do kraja i kako treba. I tako sam naučio. I zato sam joj zahvalan što mi je to implementirala i što sam postao to što jesam.
I dalje trenirate?
– Treniram i sjajno je što više ne primam udarce u lice osim od svojih klinaca, oni me mogu udarati. Treniram četiri-pet puta u dvorani ili u vatrogasnoj stanici u kojoj radim. Pokušavam više raditi kardio nego utege, a lijepo je ne doći kući premoren i prebijen.
Što mislite tko će, ako do tog meča dođe, pobijediti u borbi između Jona Jonesa i Toma Aspinalla?
– Jones je jedan od najboljih svih vremena, nema dvojbi oko toga, on, i on je pobjediv. Svatko je pobjediv. Tom je mlad, snažan, on je veći od mene, brz je. Bila bi to zanimljiva borba. Ako bi Jones zadržao distancu, bila bi to teška noć za Toma jer Jones je pametan borac, sjajan strateg. No ako bi Tom uspio ući, ako bi se pametno borio, onda bi to bila duga noć za Jonesa.
Mandžukić mi je najdraži
Nogometna reprezentacija Hrvatske igra kvalifikacijsku utakmicu. Hoćete li je gledati?
– Planirao sam to gledati u pubu.
Tko vam je najdraži hrvatski nogometaš?
– Bio je to Mario Mandžukić, ali on više ne igra. Volim Luku Modrića.
Za jednog od prethodnih dolazaka u Hrvatsku neki lokalni mediji učinili su ga navijačem Hajduka. No ovaj put je puno oprezniji.
– Ja sam samo navijač reprezentacije. Ne želim se klupski izjašnjavati, ne želim upasti u probleme.
Jeste li u prigodi ovog dolaska bili u kontaktu s Mirkom Filipovićem?
– Nažalost nisam, no morat ću ga zvati.
Devet ste godina mlađi od Mirka. Koliko je on bio velik u vašim očima kada se započeli MMA karijeru?
– Sjećam se kad sam ga prvi put gledao. Bilo je to protiv Igora Vovčančina i ostao sam zapanjen. Tada sam vidio taj njegov ubojiti lijevi high-kick. I ja sam primio jedan tijekom sparinga kojim mi je mozak spustio u dupe. Nije bilo nimalo zabavno.
Jesu li to bili sparinzi puno snagom ili možda sa 70-80 posto?
– Možda je on išao sa 70 posto, ja sam išao punom snagom i pokušavao preživjeti.
Niste pokušavali te visoke nožne udarce?
– Nisam fleksibilan pa sam mogao udarati samo niske udarce.
Biste li voljeli bolje govoriti hrvatski?
– Volio bih i počeo sam raditi na tome, no onda sam bio prilično zauzet dvojnom karijerom, jednom borilačkom, a drugom vatrogasca, pa nisam imao vremena. Mogu razumjeti, ali ne i govoriti. Zapravo, uz nekoliko piva mogu govoriti i hrvatski cijeli dan, ha-ha...
Slušate li nešto od hrvatske glazbe?
– Ne. Ja sam vam malo čudan. Uopće ne slušam glazbu. Jedini put kada to činim jest kada je sluša moja kći, a to je obično Taylor Swift.
Hoće li i vaša djeca učiti hrvatski jezik?
– Plan je da hrvatski učimo zajedno, moji klinci i ja – zaključio je Miočić.
Dobro nam došao, uživaj s obitelji u Hrvatskoj. Nađi vremena za posjet Cetingradu s majkom.