U finalnoj seriji dvaju klubova koji nikad nisu bili NBA prvaci više sportske sreće imala je momčad Oklahoma City Thundersa, koja se domogla košarkaškoga "svetoga grala". Kažemo sreće jer tko zna kako bi se sedma utakmica završila (103:91) da se u njenoj ranoj fazi, nakon tri pogođene trice, nije teško ozlijedio najbolji igrač Indiana Pacersa Tyerese Haliburton.
Riječ je o junaku niza utakmica u ovom doigravanju, od kojih je četiri riješio upravo on i to šutevima u posljednjem napadu, za pobjedu. Premda načet, ne želeći propustiti priliku da postane NBA prvakom pa makar i šepav, Haliburton je iskazao svojevrsno herojstvo i to je platio ozljedom Ahilove tetive. A to pak znači i dugotrajnu pauzu.
Haliburton junak i tragičar
A zato je ovaj sjajni razigravač u očima mnogih čak i veći heroj od najkorisnijeg igrača sezone, ali i ovog NBA finala Shaija Gilgeous-Alexandera. Kada je, pak, o njemu riječ, radi se o igraču koji je u osnovnom dijelu sezone bio najbolji strijelac lige (s prosjekom od 32,7 koševa po susretu), ali i najbolji strijelac finalne serije (30,3), što je dosad za rukom pošlo samo legendama poput Michaela Jordana, Hakeema Olajuwona, Magica Johnsona, Larryja Birda, Kareema Abdul-Jabbara, LeBrona Jamesa, Mosesa Malonea, Tima Duncana, Willisa Reeda i Shaquillea O'Neala.
Upravo je Shaq posljednji koji je bio najbolji strijelac lige, a kasnije i pobjednik doigravanja i vlasnik prstena. Takvo što uspijevalo je još jedino Michaelu Jordanu (šest puta), Kareemu Abdul-Jabbaru (dvaput), Joeu Fulksu (jedan) i centru hrvatskog podrijetla Georgeu Mikanu, čiji su roditelji podrijetlom iz malog sela Vivodina kod Ozlja.
Kad smo već kod divljenja Shaijevu dometu, kažimo još i to da su jedini igrači osim njega koji su osvojili trostruku krunu (najbolji strijelac, najkorisniji igrač lige pa finala) još samo Jordan (četiri puta) te O'Neal i Jabbar (po jednom).
– Kao i svaki klinac, i ja sam imao svoje snove, no nikad ne znaš mogu li se oni ostvarili. Sretan sam što su se moji ostvarili i što sam dospio u društvo svih tih velikana – kazao je kanadski reprezentativac, kojeg je u klub doveo projektant ovog šampionskog tima, glavni menadžer "Gromova" Sam Presti.
On se u srpnju 2019. usudio razmijeniti tadašnju zvijezdu momčadi Paula Georgea za pet prvih pikova na draftu, Talijana Gallinarija i Shaija. Usudio se Presti prije pet godina za trenera postaviti i malo poznatog Marka Daigneaulta, koji se također pokazao odličnim izborom. I to nakon hoda po trnju i dvije sezone s 20 i nešto pobjeda, potom plasmana u play-in, pa u play-off te sve do statusa prvog nositelja u dva navrata i konačno naslova prvaka.
Sedamnaest je godina prošlo otkako se ovaj klub iz Seattlea preselio u Oklahomu, jedno od najmanjih NBA tržišta. Trinaest je godina prošlo od prvog nastupa u NBA finalu (i poraza od Miamija), a devet otkako je Kevin Durant napustio klub i preselio se u Golden State Warriorse. Šest je pak godina prošlo od seizmičkih "trejdova" Paula Georgea i Russella Westbrooka, koji je knjižio triple-double sezone, pa i naslove najboljeg strijelca lige, ali ne i naslove prvaka.
Zaspao na rukama oca prvaka
U posljednje dvije sezone igrački su pak izrasli Chet Holmgren i Jalen Williams, igrači koji su zajedno sa Shaijem činili "sveto trojstvo" kakvo obično pojačava izglede za osvajanje naslova. Njima se u doigravanju na svoj srčan način priključio i Alex Caruso, jedini igrač u momčadi s iskustvom osvajanja naslova, i to s Lakersima 2020. godine. A njega su suigrači zamolili da ih poduči kako se otvara šampionski pjenušac pa im je snimio video.
Kako se to čini, nije znao ni njemačko-američki centar Isiah Hartenstein (213 cm), koji, doduše, ima šampionsko iskustvo sa Žalgirisom.
– Kada sam bio prvak u Litvi, naslov se slavio tekilom, išlo se ravno na žestoko piće, pa se pjenušac nije ni otvarao – ispričao je Hartenstein, čiji je sin vrtićanac, koji mu je zaspao na rukama tijekom šampionskog slavlja, postao viralan hit.
Premda je ovaj dobroćudni div sugerirao publici da bude još glasnija u svom slavlju, Hartenstein junior nastavio je bezbrižno spavati na očevim šampionskim rukama i ne sluteći što je propustio.
