Nakon što je Nogometni savez Srbije odlučio da će se ključna utakmica u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo protiv Albanije 11. listopada igrati na stadionu "Rajko Mitić" u Beogradu, u javnosti se odmah postavilo pitanje koje nadilazi sport – hoće li albanskim navijačima biti dopušteno pratiti svoju reprezentaciju s tribina? Prema trenutnim informacijama, unatoč povijesti sukoba i golemim tenzijama, ne postoji službena kazna Fife ili Uefe koja bi spriječila njihov dolazak. Dok će engleski i latvijski navijači bez problema boraviti u Beogradu i Leskovcu na svojim utakmicama, dolazak Albanaca ostaje pod velikim upitnikom, otvarajući Pandorinu kutiju starih rana i strahova od novih incidenata. Cjelokupna situacija dodatno je zakomplicirana činjenicom da su Srbija i Albanija zajednički kandidati za organizaciju Europskog prvenstva za igrače do 21 godine, što stavlja dodatan pritisak na oba saveza da dokažu organizacijsku zrelost.
Prva utakmica odigrana u Tirani protekla je bez većih izgreda, ponajviše zahvaljujući besprijekornoj organizaciji i činjenici da je srpskim navijačima zbog ranije kazne bio zabranjen dolazak. Albanske vlasti angažirale su preko dvije tisuće policajaca i koristile naprednu tehnologiju za suzbijanje dronova kako bi osigurale mir. Međutim, za beogradski uzvrat situacija je dijametralno suprotna. Albanski mediji već danima pišu o mogućoj "osveti u srcu Beograda", a navodno su se navijačke skupine s Kosova i juga Srbije već počele organizirati za kupovinu ulaznica, unatoč prešutnom dogovoru saveza da se utakmice igraju bez gostujućih navijača. Takva zapaljiva retorika i potencijalni dolazak organiziranih skupina pretvaraju utakmicu u sigurnosni izazov najviše razine, a mnogi strahuju da bi se kao izlika za zabranu mogao iskoristiti bilo kakav, pa i najmanji, povod ili potencijalna kazna albanskom savezu.
Sjećanja na kaos iz 2014. godine još su uvijek bolno svježa. Tada je utakmica na stadionu Partizana prekinuta nakon što se iznad terena pojavio dron sa zastavom "Velike Albanije", koja uključuje Kosovo te dijelove Srbije, Crne Gore i Makedonije. To je izazvalo lavinu nasilja: srpski navijači zasuli su teren bakljama i drugim predmetima, a potom i provalili na travnjak, gdje su fizički napali albanske igrače, u čemu su im, prema nekim navodima, pomagali i redari. Incident nije ostao samo na stadionu; sukobi između Albanaca i Srba izbili su u Beču i Makedoniji, a napadnuto je i albansko veleposlanstvo u Crnoj Gori. Događaj je ogolio duboke političke podjele, a jedan srpski ministar tada je izjavio kako incident dokazuje da Albanija "nije dovoljno zrela" za ulazak u Europsku uniju, pokazujući kako je u balkanskom kontekstu nemoguće odvojiti nogomet od politike.
Unatoč ovakvim tenzijama, Uefa je uoči ždrijeba za kvalifikacije 2014. godine smatrala da "nema jasnog razloga" zašto bi Srbija i Albanija trebale biti razdvojene, za razliku od parova poput Armenije i Azerbajdžana, Španjolske i Gibraltara ili Rusije i Gruzije. Europska krovna nogometna organizacija vodila se trima kriterijima: postojanje normalnih diplomatskih odnosa, nepostojanje oružanog sukoba i izostanak zahtjeva bilo kojeg saveza za razdvajanjem. Budući da su Srbija i Albanija ispunjavale te uvjete, ždrijeb ih je spojio. Naknadno su se oba saveza, svjesna rizika, dogovorila da na utakmice neće voditi svoje navijače, što je UEFA tada u potpunosti podržala. Međutim, taj dogovor očito nije spriječio incident s dronom koji je pokrenuo nerede.
Odluka da se utakmica, umjesto u Leskovcu na stadionu kapaciteta svega 8.000 mjesta gdje bi kontrola bila znatno lakša, odigra na beogradskoj Marakani, dodatno je potaknula strah i zabrinutost u albanskoj javnosti. Mediji iz Prištine već su kontaktirali FIFA-u tražeći pojašnjenje hoće li njihovim navijačima biti dopušten ulaz, ističući kako bi eventualna zabrana bila dokaz "neshvatljive odluke o zajedničkoj organizaciji Eura".
Čemu raspirivanje vatre? Neka se smire. Pa to se dva prijateljska naroda,