Dinamo se na komemoraciji oprostio od Nikole Pokrivača, svojeg bivšeg igrača, tragično stradalog u prometnoj nesreći prije tjedan dana. U loži Maksimir od Nikole su se oprostili njegovi bivši suigrači, aktualni Dinamovi igrači i vodstvo kluba, predvođeni Velimirom Zajecom i Zvonimirom Bobanom. Svi su isticali Nikolu pozitivnost, njegov zarazni osmijeh. Bio je veliki borac i na terenu, ali i izvan njega, triput je pobijedio tešku bolest, no bez nogometa nije mogao. Stradao je na putu s treninga koji je odradio u nižerazrednom Vojniću.
– Odajemo počast jednome od nas, suigraču i prijatelju. Teško je pronaći riječi koje će opisati prazninu koja je nastala ovom tragičnom viješću. Bio je ne samo suigrač, nego i prijatelj, koji je znao slušati i dati savjet. Volio je Dinamo, a i Dinamo je volio njega. Izvan terena pobijedio je bolest koja mu je stala na put i pokazao je svoj karakter. Ostavio je trag, ne samo igrama na terenu, već i u srcima svih nas – kazao je uime Dinama Ivan Kelava, njegov bivši suigrač.
GALERIJA Dinamo se na emotivan način oprostio od Pokrivača, na komemoraciju došli brojni poznati
O njegovoj karijeri govorio je uime HNS-a Zorislav Srebrić, od Nikole se oprostio i Luka Pavković uime Rudeša te Srećko Juričić kao predstavnik Rijeke. Posebno je emotivan bio Jerko Leko, veliki Pokrivačev prijatelj:
– Nisam pripremio govor, ne možeš se na to pripremiti, govorit ću iz srca. Od njegova dolaska u Monaco, gdje sam ga upoznao, proveli smo godinu i pol zajedno u klubu. Stvorili smo povezanost, koja je prekinuta tragičnim događajem, ali naša povezanost neće prestati. Kao što nema Ivana Turine 12 godina, a imam dojam da je svaki dan tu, tako će biti i s Nikolom. Karijere su nam se potom razišle, ali ostali smo bliski, ljetovali smo zajedno, družili se, zato je i kum mojem djetetu i to se nikad ne može raskinuti. Ispunili smo i zajedničku želju da igramo u Dinamo, bili smo dio uspješne generacije. Njegov osmijeh na svakoj slici, bio je vedra osoba i takvog ćemo ga pamtiti. Njegova ljubav prema nogometu bila je očita, do zadnjeg dana. Čak sam mu rekao da ne treba igrati nižerazredni nogomet, da se družimo. Ali, i time je pokazao da je veličina, radio je s djecom, hvala mu i na tome. I da u svemu ovome čuvamo i njegovu kćer Niku, a uspomena na Nikolu ostat će do kraja života.
