Nemam komentara - bilo je sve što na upit novinara zašto se odlučila na priznanje krivnje i nagodbu s USKOK-om kazala Gabrijela Žalac, bivša ministrica i miljenica Andreja Plenkovića dok je malo prije 12.30 ulazila zgradu zagrebačkog Županijskog suda. A tamo je došla kako bi sud potvrdio njezinu nagodbu s USKOK-om, prema kojoj je ona priznala da je Josipu Pleslić (ex Rimac) tijekom travnja i svibnja 2019. tražila da njezinom bratu Ivanu Ivanoviću, u inkriminirano vrijeme zamjeniku pročelnice za energetiku, gospodarenje energijom i energetski održiv razvoj Grada Zagreba, osigura prolazak državnog ispita bez obzira na stvarno pokazano stanje. Prema optužnici, nakon toga je Josipa Rimac zatražila od Terezije Marić da Ivanoviću omogući prolazak na ispitu, što je ova i učinila. USKOK je Gabrijelu Žalac teretio za poticanje na trgovanje utjecajem i po sporazumu s USKOK-om, nakon što je priznala da je to i učinila uvjetno je osuđena na godinu dana zatvora uz rok kušnje od tri godine. Mora platiti i 1000 eura sudskih troškova.
Ni na izlasku sa suda nije bila voljna ništa komentirati, kao ni njezina odvjetnica Jadranka Sloković. Šutnju je izabrao i zamjenik ravnatelja USKOK-a, koji je tek kratko kazao "da nema uputu da daje izjave". Jer izgleda da činjenica da je osuđena bivša ministrica u HDZ-ovoj Vladi zbog čijih je poruka koje je izmjenjivala s Josipom Rimac, njezin bivši šef Andrej Plenković inicirao donošenje lex AP-a, kako bi se, kazao je jednom, spriječilo daljnje nanošenje štete njemu i HDZ-u, nije ni od kakvog javnog interesa. Pa ta javnost koja je poslodavac USKOK-a, a bila je i poslodavac bivše ministrice, očito nema pravo znati ni zašto se ona odlučila na priznanje krivnje ni je li se odrekla prava na žalbu, čime bi ova presuda odmah postala pravomoćna.
Razgovorljiviji nije bio ni Nikola Šulentić, bivši direktor HEP-ODS-a, koji je također priznao krivnju i nagodio se s USKOK-om. On je uvjetno osuđen na devet mjeseci zatvora uz rok kušnje od godinu dana, a mora platiti i sudske troškove od 10.000 eura. Njega je USKOK teretio da je na traženje Josipe Rimac u HEP - ODS-u 2019. zaposlio njezinu sestru Biserku Vujić, s tim da je prethodno Josipi Rimac dostavio pitanja koja su trebala biti na testu koji se kandidati trebali riješiti prije odluke o zapošljavanju. S obzirom na to da je unaprijed dobila pitanja, Biserka Vujić je izabrana kao najbolji kandidat na tom natječaj.
Šulentić i Gabrijela Žalac, postali su tako 12. i 13. optuženik/ca koji su se u tom postupku odlučili na priznanje krivnje i nagodbu s SKOK-om. Optužnica protiv svih njih, predvođenih Josipom Rimac, podignuta je u veljači 2022. i tada je bilo optuženo 27 osoba. Sada ih je na optuženičkoj klupi ostalo 14, a optužnica još nije potvrđena, iako je Visoki kazneni sud (VKS) ustvrdio da je sadržaj mobitela Josipe Rimac zakonit dokaz. Priznanje krivnje i nagodba Gabrijele Žalac s tužiteljstvom poprilično je veliko iznenađenje, jer je ona u tom predmetu, koji je krak afere Vjetroelektrane, ali i u aferama Vjetroelektrane i Softvere, do sada nijekala krivnju. No početkom tjedna je sjednica optužnog vijeća u aferi Softvere u kojoj je optužnicu protiv nje podigao Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) bila odgođena, jer po neslužbenim informacijama, bivša ministrica i tamo pregovara oko nagodbe. Nakon toga je uslijedila nagodba u kraku afere Vjetroelektrane, a s obzirom na to kako se stvari sada razvijaju vjerojatno se može očekivati i da u aferi Vjetroelektrane isto pregovara o nagodbi. Protiv bivše ministrice EPPO je podigao jednu optužnicu i još vodi jednu istragu, dok je USKOK podigao dvije optužnice. Nagodba koju je sada sklopila, sklopljena je u predmetu koji je za nju bio najlakši
U aferi Vjetroelektrane, osim nje i Josipe Rimac, još su optuženi Milenko Bašić, Dragan Stipić, Tomislav Jureković, koji je bio čelni čovjek HERE, Krunoslav Jakupčić, koji je vodio Hrvatske šume, Ivan Melvan, Domagoj Validžić, koji je bio pomoćnik ministra Tomislava Ćorića... USKOK ih tereti za više gospodarskih djela: trgovanje utjecajem, davanje mita za trgovanje utjecajem, zloporabe ovlasti, davanje mita.... počinjenih od početka 2017. do 29. svibnja 2020. Josipu Rimac, USKOK tereti da je koristila svoj autoritet i položaj HDZ-ove gradonačelnice Knina, a kasnije i saborske zastupnice i državne tajnice u Ministarstvu uprave kako bi pogodovala Bašiću i Stipiću oko njihovog projekta Vjetroelektrane Krš - Pažane za koji su trebali dobiti razne dozvole, rješenja, očitovanja... Oni se terete da su joj davali mito za njezinu "pomoć", najmanje 40.000 kuna mjesečno, pa USKOK kaže da su joj ukupno isplatili 1,1 milijun kuna. Što se tiče Gabrijele Žalac, koja je u to vrijeme bila ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije, ali i članica NO HBOR-a, tereti ju se da je to iskoristila kako bi Bašić ishodovao kredit od 130 milijuna eura. Prema optužnici Josipa Rimac je s Gabrijelom Žalac od HBOR-a tražila da banka smanji tražene instrumente osiguranja kredita te da osigura pismo namjere u kojem je HBOR neistinito dobavljaču vjetroagregata naveo da će kredit C. E. M. P. biti odobren, što je Gabrijela Žalac i učinila. Josipa Rimac tereti se i da je C. M. P. U omogućila 3,6 milijuna kuna nepripadajuće dobiti na isporuci struje.
Što se tiče afere Softvere, EPPO je optužnicu u aferi Software protiv Gabrijele Žalac i drugih podigao u prosincu 2022. Osim nje, optuženi su još Tomislav Petric, bivši ravnatelj Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekta Europske unije (SAFU), te poduzetnici Mladen Šimunac i Marko Jukić. Optužene su i tvrtke Ampelos i Micro projekt. EPPO Gabrijelu Žalac i njezine suoptuženike, tereti za trgovanje utjecajem i zloporabe položaja prilikom nabavka programa PLUR i SPUR, što se događalo tijekom 2017. i 2018. Tim aktivnostima je, tvrdi EPPO, proračun EU oštećen za najmanje milijun eura, a proračun RH za najmanje 300.000 eura.
Prema optužnici, EPPO Gabrijelu Žalac tereti da je kao ministrica regionalnog razvoja pokrenula postupak javne nabave za informacijski sustav za strateško planiranje i upravljanje razvojem. No odmah u startu namjeravala je natječaje prilagoditi Šimuncu, odnosno njegovim tvrtkama. On je bio njezin dugogodišnji prijatelj i poznanik, a Gabrijelu Žalac se tereti da je poduzela više radnji kako bi njegovim tvrtkama osigurala povlašteni položaj. Jedna od tih radnji bila je i da je neosnovano povećala procijenjenu vrijednost nabave informacijskog sustava, a tereti ju se i da je odlučila provesti pregovarački postupak nabave bez objave javnog poziva te da je pozvala Šimunca da prijavi svoje tvrtke. Nadalje, dok je bila ministrica, Gabrijela Žalac je bila i predsjednica Upravnog vijeća SAFU-a, što znači da se na njezin prijedlog imenovao ili razrješavao ravnatelj SAFU-a. Autoritet koji je imala kao ministrica potom je iskoristila da naloži Petricu što da radi. Prema optužnici, naložila mu je da SAFU prilikom kontrole javne nabave, ne dovede u pitanje ni dokumentaciju ni način na koji su izabrane Šimunčeve tvrtke, iako je bilo jasno da se takvim postupanjem krši zakon.
EPPO Gabrijelu Žalac tereti i da je toliko htjela da Šimunac dobije poslove pa mu je pomagala i nakon što je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave poništila postupak javne nabave zbog kršenja zakona o javnoj nabavi. Na koncu, nakon provedenog otvorenog postupka javne nabave Ministarstvo je sklopilo kupoprodajni ugovor za nabavu informacijskog sustava s tvrtkama Šimunca i Jukića. Odlukom Gabrijele Žalac određena je, kaže EPPO, nerealna cijena od 12,9 milijuna kuna, iako bi, tvrdi EPPO, realna cijena projekta bila oko 2,7 milijuna kuna. Ministarstvo je uplatilo na račun Jukićeve tvrtke, a nakon toga dio novca prebačen je na njegov i Šimunčev račun te na račune s njima povezanih tvrtki, dok je dio podignut u gotovini. Prema optužnici, Šimunac i Jukiće se terete se da je svaki od njih stekao protupravnu imovinsku korist od oko po dva milijuna kuna, dok su njihova poduzeća stekla protupravnu imovinsku o korist od 3,5 odnosno 2,6 milijuna kuna.
Gabrijela Žalac se tijekom istrage branila da nije ona ta koja provodi natječaje, jer joj to rade stručne službe. Krivnju su tijekom istrage negirali i ostali, pa je Šimunac negirao da se s njom dogovarao oko inkriminiranih poslova i ugovora. No za oboje je nezgodno što je njihovo dugogodišnje poznanstvo vrlo dobro evidentirano pa postoje njihove zajedničke fotografije, pozivi i mejlovi.... Šimunac je u obrani naveo i da je svoj program PLUR prezentirao među ostalim i u uredu premijera Andreja Plenkovića.
- Dobio sam poziv da dođem, ne znam od koga. Nakon prezentacije premijer Plenković mi je kazao da sam ja prvi koji u Vladu dolazim i nešto nudim, a ne tražim - branio se Šimunac.
Vijest stoji tu vec 2 dana, al nema nikog od cijele armije sendvicara koju strasno muce afere. Jel se netko sjeca, je li direktno nadredjeni ministrici ikad pozvan u USKOK kao svjedok?