Kolica? Ne dolazi u obzir, kako će to izgledati, može li kandidat za predsjednika SAD-a biti u invalidskim kolicima, čak i ako ima poteškoće s hodanjem, pa se zna i spotaknuti i skoro pasti ili pak lelujati u hodu, gumenih nogu? Pa i Franklin D. Roosevelt je od javnosti skrivao slabost svojih donjih ekstremiteta. Kolica su bila za po Bijeloj kući, dok je u javnosti očajnički želio izgledati snažan. Pa kako bi onda Joe Biden, kojemu ju sada 82 godine, ikako mogao osvojiti drugi mandat? Bidenovi suradnici su iz mjeseca u mjesec, kako se njegovo stanje pogoršavalo, donosili odluke da će Bidena prikazivati fizički i kognitivno jakog, ma koliko se to kosilo s realnošću. Lojalnost i političke kalkulacije stvorile su kulturu šutnje, poricanja i zakopavanja glave u pijesak pred sve nemoćnijim predsjednikom koji je želio "još četiri godine" u Bijeloj kući. Knjiga Izvorni grijeh, autora Jakea Tappera iz CNN-a i Alexa Thompsona s portala Axios, a koja će biti objavljena za tjedan dana, kronološki opisuje kako su Bidenovi savjetnici pokušavali i u velikoj mjeri uspjeli zatomiti svaku raspravu koja se doticala njegovih godina i zdravstvenog stanja.
Da bi je napisali, razgovarali su s oko 200 ljudi koji su u to vrijeme bili u predsjednikovu bližem ili širem krugu. Najbliži suradnici, pa i neki članovi Bidenove obitelji, bili su itekako svjesni problema i zabrinuti oko ishoda kampanje protiv vitalnog Donalda Trumpa. Prvi problem s kojim su se morali uhvatiti ukoštac bilo je vidljivo tjelesno propadanje te problemi s pokretljivosti. Posebno je to postalo vidljivo u lipnju 2023., kad se Biden spotaknuo o vreću s pijeskom i pao tijekom ceremonije dodjele diploma zrakoplovne akademije. Biden je navodno patio od spinalnog artritisa, što je utjecalo na njegovo držanje i hod, no kad su neki suradnici predložili da se razmotri mogućnost korištenja invalidskih kolica, ideja je bila sasječena u korijenu unatoč tomu što je Bidenov liječnik Kevin O'Connor upozorio kako će Bidena sljedeći pad bez sumnje ostaviti skoro nepokretnog. Kolica ne dolaze u obzir, smatrali su najviši suradnici, jer ona nisu nikako dobra za imidž, sugeriraju krhkost i slabost, a to bi mu uništilo sve šanse protiv Trumpa. Umjesto toga, radilo se na kontroli štete - pažljivo su planirali put kojim je morao prolaziti pješice, maksimalno ga skraćujući, namještali rukohvate da se ima za što primiti dok hoda i inzistirali da umjesto cipela nosi tenisice.
Osim tjelesnog, i kognitivan pad i gubitak pamćenje postajao je sve očitiji. O tome se također razgovaralo iza zatvorenih vrata, kad su demokratski stratezi očajnički upozoravali da je pogoršanje vrlo vidljivo, da zaboravlja imena, i to ne samo suradnika na nižim pozicijama, koje ne vidi često, već i ključnih suradnika i dugogodišnjih prijatelja, kao što je Mike Donilon, koji je s Bidenom radio od početka 80-ih godina prošlog stoljeća. Zaboravio je i ime nacionalnog savjetnika za sigurnost Mikea Sullivana, šefice komunikacija Bijele kuće Kate Bedingfield pa i Jaimea Harrisona, osobe koju je upravo Biden izabrao da bude predsjednik Demokratskog nacionalnog odbora. Kad je u lipnju 2024. George Clooney suorganizirao svečanost na kojoj su se prikupljala sredstva za financiranje kampanje, Biden ga nije prepoznao, unatoč dugom poznanstvu. Tijekom sastanka o pravu na pobačaj, zamijenio je Alabamu Teksasom. Na sastancima s najužim osobljem, Biden je zamuckivao, gubio nit, zaboravljao,...Mnogi Bidenovi suradnici su se osjećali nelagodno, razapeti između odanosti Bidenu i potrebe da se nešto poduzme. Cijenili su njegov rad, sve što je napravio za SAD u desetljećima političke karijere, kao i njega kao čovjeka, toplog i otvorenog, ali nisu mogli zatvarati oči i ne vidjeti predsjednika koji se mučio kako bi zadržao imidž fizičke i mentalne snage potrebne ne samo za kampanju, već i za mogući drugi mandat. Neki od njih su i napisali interne memorandume upozoravajući na rizike, ali su ih brzo "pokopali".
Oko Bidena su se formirala dva zaštitna kruga - prvi je bila njegova obitelj, koja je samom predsjedniku šaptala u uho koliko je sposoban i povijesno važan. Drugi krug je bio "politbiro", kako autori zovu malu i kompaktnu skupinu ljudi oko Bidena, prije svega njegova dugogodišnjeg strateg Mike Donilon i savjetnik Steve Ricchetti. Oni su osmislili dodatne mjere za prikrivanje problema: Biden se pojavljivao i radio između 10 i 16 sati, pisci govora dobili su upute da srežu govore da ne bi dugo stajao i govorio. U zrakoplov Air Force One ulazio je preko posebnih, kraćih stepenica. Snimali su ga usporeno, da bi snimka, kad se pusti na pravoj brzini, davala dojam da hoda normalnom brzinom. Kako se stanje pogoršavalo, mijenjale su se i upute: do kraja 2023. njegov je uzak krug suradnika inzistiralo da se sve obaveze dana uguraju do podneva. Oni su i početkom 2024. odlučili da će odbiti da se Biden podvrgne kognitivnom testu, što nije dobro prihvatilo medicinsko osoblje vezano za Bijelu kuću. Tu su odluku protumačili neodgovornom, ali politički lukavom jer - ako nemate rezultate ili dijagnozu, nemate što ni otkriti javnost.
Biden se uvijek nekako izvukao - iz svih problema. Činjenica da je pobijedio na izborima 2020., unatoč skepticima, bila je za njega i njegov bliski krug obitelji i savjetnika, znak da je poseban. Uspostavili su "gotovo religioznu vjeru u Bidenovu sposobnost da se ponovno uzdigne s dna. I, kao sa svakom teologijom, skepticizam je bio zabranjen", pišu autori. Ranije ovog mjeseca, možda da preduhitri objavljivanje knjige, Biden je izjavio da prihvaća dio odgovornosti za Trumpovu pobjedu: "Ja sam bio glavni." No odbacio je navode o kognitivnim problemima. U knjizi Tapper i Thompson opisuju kako se Biden probudio jutro nakon izbora 2024. misleći da bi pobijedio da je ostao u utrci. "To su sugerirale ankete, ponavljao bi iznova i iznova", pišu autori. Postojao je samo jedan problem s njegovim obrazloženjem: "Njegovi ljudi su nam rekli da takve ankete - nisu postojale."
