Gost podcasta Bobu Bob! Večernjeg TV-a, jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika - profesor na Sveučilište Goethe u Frankfurtu dr. Ivan Đikić, pet godina nakon proglašenja pandemije korona virusa osvrnuo se na mjere koje su poduzimane I ono što nam se događalo. Đikić smatra da su neki potezi sigurno bili pogrešni jer se nije dovoljno znalo, ali da je udruženi odgovor svjetske znanstvene zajednice bio munjevit i uspjelo se pobijediti nepoznatu bolest.
-Iz mog iskustva, ljudi su vrlo cijenili napor znanstvenika, vrlo su cijenili napor liječnika i medicinskih službi unutar Hrvatske jer su stvarno činili herojska djela u tom trenutku. E sad, da li je netko radio neke greške? Tu se treba individualno gledati. Tu se treba gledati i na pojedine mjere koje se mogu danas pokazati kao nepravilne u tom trenutku i za budućnost ih možemo mijenjati. I na taj način mislim da bi se priča o covidu trebala završiti da su svi maksimalno radili. Kaže i da nisu u pravu oni koji sada likuju i tvrde da bolest uopće nije postojala ili da nije bila opasna. Svejedno je, kaže, i je li virus nastao u laboratoriju, u KIni, što tvrdi američka administracija, ili je iz prirode, jer ni za jedno ni drugo nema dokaza.
-I ovo što je administracija Donalda Trumpa dala, to nije bio dokaz da je stvoren, nego da postoje indikacije da je moguće da je stvoren i u laboratoriju Wuhanu, što je bila uvijek jedna od hipoteza. Sad, drugi ljudi su apsolutno sigurni da je došao iz prirodnih izvora. Međutim, ni ti znanstveni podaci koje smo dobivali iz Kine nisu potvrdili danas od kuda i kako je taj virus stvoren u prirodnom ambijentu životinja.
Pojava nove pandemije svakako je moguća, kaže Đikić, ali misli da odgovor na nju, nakon proživljenog, svakako može biti bolji i učinkovitiji jer je čovječanstvo skupilo toliko znanja koje svakako može koristiti.
-Prema tome, za očekivati je da ćemo u budućnosti vjerojatno dobiti novu vrstu koja će se zvati xx isto korona virusa koji može biti različit od svih ovih. Ali, u tom trenutku ćemo imati apsolutno puno bolje materijale.
Ono što govori američki ministar zdravstva Robert Kennedy, negator pandemije i protivnik cijepljenja, i administracija Donalda Trumpa koaj je otvorila web stranicu na kojoj demonizira voditelja borbe protiv pandemije u SAD-u, Antonija Fauccija, Đikić smatra neozbiljnim. Ipak, vjeruje da će stvari doći na svoje, kao i s cijepljenjem, koje je na kraju i on morao prihvatiti zbog smrti izazvanih ospicama u Teksasu. Đikić kaže da zabrinjava pad procijepljenosti u Hrvatskoj, u nekim županijama čak i na 80-ak posto, s obzirom na to kakav je standard u nas u tom području bio i na tradiciju javnog zdravstva koju je utemeljio Andrija Štampar. Kaže da nema dokaza antivakserskih teorija da cjepivo izaziva autizam, iako ima nuspojava, kao i svi lijekovi. Da nije cjepiva, dodaje, od nekih bi bolesti i dalje umirali milijuni ljudi.
-To samo pokazuje da ako ne ulažemo dovoljno u generalnu edukaciju pučanstva građana, da nam se može dogoditi nešto što je toliko retrogradno da će ljudi, roditelji početi umirati jer su njihova djeca necijepljena zbog toga što kad padne kolektivni imunitet protiv tih bolesti svi postanemo osjetljivi na njih. I moja je jedina poruka ljudima da razmisle o tome što znanstveni podaci pokazuju koliko je to dobro za njihovu djecu i dobro za njih.
O potrazi za Svetim Gralom, lijekom protiv raka, Đikić kaže da je to, od kada se on bavi sa znanošću, strahovito napredovalo, Postoje, kaže, pametni lijekovi koji umnogome smanjuju smrtnost od pojedinih vrsta karcinoma. Misli i da se ne radi o pronalsku jednog lijeka, već o kombinaciji više njih koji mogu pomoći liječenju.
-Nažalost, mi kao ljudi imamo velike želje, ali ne gledamo koliko ulažemo u to. I s jedne strane, mi bismo željeli od liječnika na kraju da nam daju Sveti Gral. Ali, do tog trenutka smo relativno neozbiljni i vrlo često se ignorantski odnosimo prema stvarima koje nam ukazuju da moramo biti pažljivi prije. Znači da su ljudi pažljiviji, bili bi i mi znanstvenici i liječnici puno uspješniji. Uz to, kaže Đikić, stvar je i prevencije koja može pomoći da se izbijanje bolesti spriječi ili se otkrije i počne liječiti na vrijeme. Nesretan je, kaže, što je Hrvatska u europskom vrhu po smrtnosti od raka i smatra da je razlog tome loša organiziranost zdravstvenog sustava, na čemu nije dovoljno radila nijedna Vlada i nijedna vlast.
-Ne štima, čak nije problem s novcem. Problem je što ljudi koji rade u sustavu nisu koordinirani, nemate pravu informaciju, ne zovu vas u pravo vrijeme na prevenciju. Kad tumor bude otkriven vrlo često se ne radi timski, ne dobiju se dovoljno dobri savjeti od onkologa kirurga radiologa. Žao mi je reći to, ali stvarno, naše javno zdravstvo je palo na testu tumora. To bi bila jedna vrlo velika akcija kada bi Ministarstvo zdravstva stvarno prihvatilo tu kritiku kao pozitivnu i napravilo jednu široku platformu ljudi koji bi mogli pomoći sa svojim savjetima.
O hrvatskom zdravstvenom sustavu Đikić ima loše mišljenje i misli da može biti puno bolji. Jedan od razloga, kaže, je nedopustivo miješanje javnog i privatnog zdravstva. Kao i u Njemačkoj, smatra, javno zdravstvo treba pružiti visoki standard usluge za koji misli da su ga hrvatski zdravstveni djelatnici spremni pružiti, a privatni sektor trebao biti opcija za one koji mogu platiti više. Đikić je član Leopoldine, njemačke akademije znanosti, kao one američke i eruopske, ali nije član HAZU-a gdje je u dva navrata odbijen. Kaže da je ta epizoda za njega završena i da bi samo htio da Akademija ide u korak s vremenom i služi državi i narodu.
Povratak mladih znanstvenika, kaže, nešto je čemu bi trebalo težiti, ali dok je ustav takav kakav je, mnogi će radije odlaziti ili ostajati u inozemstvu jer su ondje oslobođeni svega onoga što vlada u Hrvatskoj. U svom laboratoriju ima mladih znanstvenika iz Hrvatske, kaže, koji postižu sjajne uspjehe, a s nekima od njih radi u samoj Hrvatskoj, na sveučilištima u Split i Rijeci.
-Nije zbog toga što je naše obrazovanje loše i zbog toga što djeca ili studenti nisu talentirani, ili nisu voljni raditi, nego zbog toga što je sustav takav da oni koji su kvalitetni nisu poželjni. Vrlo često u napredovanju napreduju oni koji su povezani,a ne napreduju oni koji su najbolji. To mlade ljude jako frustrira i oni jednostavno ne žele živjeti u tom sustavu i zato i dan danas, 20 godina ili 30 godina nakon nezavisnosti imamo ogroman odljev educiranih najstručnijih ljudi.
Đikić priznaje da će se znanošću baviti dok god može jer je to strast, bez obzira što se bliži zadnjem desetljeću formalnog rada. Misli da hrvatskoj znanosti bolje može pomoći iz inozemstva, projektima koji su obilato financirani i mogu se prekogranično dijeliti. U Hrvatsku voli dolaziti jer mu je to dobar dio obitelji i tako će, kaže, zauvijek ostati.
Ovdje sve pršti od komentara doktora nauka....uzeli pauzu od oranja i guranja kolica s malterom.