Odluka Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava o poništenju prvobitne presude u predmetu “Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine” izazvala je potpuno oprečne reakcije u ovoj zemlji. Dok se u onima koje dolaze iz hrvatske i srpske politike i javnosti prepoznaje olakšanje i zadovoljstvo zbog činjenice da je Sud svojom odlukom zaštitio natkrovljujuće načelo konstitutivnosti triju naroda u BiH, reakcije iz bošnjačkih krugova dominantno su negativne, osuđujuće, pa i uvredljive.
Nažalost, ove reakcije pokazuju da se u velikom dijelu bošnjačke javnosti i politike konstitutivnost, a time i jednakopravnost triju naroda, smatra privremenim rješenjem, “recidivom prošlosti”, kako ju je nazvao jedan od bošnjačkih intelektualaca s političkim ambicijama. Ovakvu dozu ogorčenja i ljutnje u bošnjačkoj javnosti izazvalo je još samo odbijanje revizije tužbe BiH protiv Srbije za genocid. Međutim, za razliku od sadržaja tog spora koji opravdano izaziva jake emocije kod Bošnjaka, upitno je po čemu je to konstitutivnost naroda, čiji je pokušaj rušenja u biti (propale) apelacije Slavena Kovačević, toliko pogubna za ovaj narod.
