Kada država ima neke svoje praznike, kada ih uspostavlja i slavi, očekuje se da su to dani koji okupljaju društvo, koji ga ne dijele; dani koje obilježavamo bez dubljih podjela, barem većina nas. Jer tome služe praznici, da se praznuju u miru i da oslikavaju većinu volje jednog društva. Tako je, recimo, s Danom pobjede. Ali nije i neće biti s Danom antifašističke borbe.
Jer Dan antifašističke borbe godinama izaziva mučne rasprave i prosvjede, kontraobilježavanja komunističkih zločina i oko njega nikad neće biti nekog suglasja u društvu. I ja sam još prije četiri godine na ovom mjestu pisao da ne treba ukidati Dan antifašističke borbe bez obzira na sva sporenja oko odlaska komunista u šumu Brezovicu 22. lipnja 1941., i to u vrijeme kad su se pojavljivale inicijative da se on posve ukine ili da se bar od državnog praznika svede samo na spomendan. Vrijeme pokazuje da je promjena ipak nužna.
Tuđman je Dan antifašističke borbe ustanovio iz sasvim političkih razloga. Prije svega, želio je ispraviti nepravdu iz vremena Jugoslavije
Komentara 2
Ne znam što je problem s mojim susjedom koji ne slavi Dan AF borbe. Ili je problem njegov ujak časnik NDH vojske AP-a, koji je čuvao namještaj susjedu Židovu?
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Pa počasni član svih antifašističkih udruga Stipe-vicmaher-Mesić izjavio je 90-tih godina da je Hrvatska pobjedila dva puta u drugom svjetskom ratu. Kakvi članovi takva i proslava