Uočimo zanimljivu podudarnost u sukobu Irana i Izraela. Akcija napada na iranski nuklearni program od strane Izraela zove se Operacija Uzdižući lav, na engleskome Rising lion. Simbol propetog, uzdižućeg lava ima povijesnu simboliku jer je simbol lava koji je stajao i na iranskoj zastavi za njegove vladavine imao i šah Mohammad Reza Pahlavi koji je ovom zemljom vladao prije negoli je ona postala Islamskom Republikom. To je Iran postao nakon što se u zemlju vratio ajatolah Ruholah Khomeini koji je na krilima demonstracija protiv šahove vladavine postao vladarem pretvorivši zemlju gdje je oko 40 posto stanovništva manjinsko državom kojom se vlada na religijskim principima, a ajatolaha bira Vijeće stručnjaka, dok se predsjednika države ipak bira na izborima. Šahov sin Reza Pahlavi dobio je ponovo pozornost još, zanimljivo, u veljači kada je snimio podcast londonskog The Telegrapha.
- Ekonomski ugušena kod kuće, vojno krvava u inozemstvu i ideološki umiruća, Islamska Republika brzo gubi autoritet čak i među dugogodišnjim pristašama. Zapadne vlade moraju iskoristiti ovaj trenutak kako bi pomogle Irancima da uvedu sekularnu demokraciju putem građanskog neposluha. Postoji jedinstven prozor za promjenu povijesti. Možda će biti otvoren samo nekoliko mjeseci. Sada je vrijeme za djelovanje. Iran je u revolucionarnom, ili barem, predrevolucionarnom žaru. To eskalira svakim danom. Svi povici koje čujete na ulicama, svi prosvjedi, sve demonstracije koje posebno pozivaju na kraj ovog režima, smrt diktatoru, smrt Islamskoj Republici. To je na vidiku. Pogotovo na 46. godišnjicu revolucije. Nije samo izolirana na jedan džep otpora tu i tamo - rekao je još prije četiri mjeseca šahov sin osvrćući se na prosvjede protiv obilježavanja godišnjice revolucije kojom je s vlasti svrgnut njegov otac. Rezu Pahlavija nazivaju i "zaštitnim licem demokratskog pokreta u Iranu". On je osnivač i vođa Nacionalnog vijeća Irana, iranske oporbene skupine u egzilu. Interesantno, Pahlavi je i pilot borbenih zrakoplova obučen u SAD-u, ponudio je svoje znanje Iranu tijekom iransko-iračkog rata, ali ga je iranska vlada odbila. Danas je princ Reza Pahlavi nakon napada na tri lokacije iranskog nuklearnog programa koje su proveli Amerikanci održao i tiskovnu konferenciju u Parizu. I ondje je, ni više ni manje, ponudio sebe kao osobu koja će zamijeniti na vlasti sadašnjeg iranskog ajatolaha Alija Khameneija i time srušiti teokratsku državu koja sada ondje postoji. Rekao je da uspostavlja novu „sigurnu platformu“ za disidente i unutarnje protivnike režima kako bi koordinirali svoje napore u svrgavanju diktature i postavljanju zemlje na put „slobodne i demokratske“ budućnosti.
- Mi smo ponosan, drevan i otporan narod. Mojim sunarodnjacima: Ovo je naš trenutak. Uz vas sam. Izgradimo ovaj novi Iran zajedno. Danas sam ovdje da se predam svojim sunarodnjacima i da ih vodim ovim putem mira - rekao je Pahlavi u Parizu.
Upravo je nedavno izašao hrvatski prijevod knjige Moć geografije britanskog novinara i analitičara Tima Marshalla. Jedno je poglavlje te knjige koja kroz geografske položaje definira ključne točke u svijetu, a jedna od njih je svakako i Iran. Iz tih Marshallovih napisa vidljivo je zašto i Iran i SAD odbijaju definirati svoje recentne akcije kao usmjerene prema rušenju teokratskog režima u Teheranu, odnosno zašto to nije moguće bez unutrašnjeg impulsa.
Naime, geografska su obilježja Irana planine koje čine prsten na njegovim granicama te slane pustinje u unutrašnjosti duž kojih ima nižih ugrubo paralelnih brda. To Iran čini nekom vrstom prirodne utvrde, s koje god strane mu pokušate prići naletjet ćete na povišeno negostoljubivo tlo koje je i neprohodno. Dok su u unutrašnjosti opasne Velika slana pustinja i Pustinja pustoši. Prva je duga oko 800 km a široka 320, kao Belgija i Nizozemska zajedno. Marshall piše da tamo ima ugroza poput tankim površinskim slojem prikrivenog blata dovoljno dubokoga da se u njemu utopite. Tako je u povijesti bilo mnogo ratova u pokušaju da se osvoji i komadić Irana no oni su redom ostajali neuspješnima. Osim Aleksandra Velikog no nakon čije je smrti ondašnja Perzija za par godina opet bila neovisna. Slično je bilo i s Timurovim Mongolima. Zadnji je, dakako, bio onaj s početka 80-ih godina prošlog stoljeća kada je isto pokušao Irak a završilo je neriješeno nakon oko milijun poginulih. Britanci su prvi shvatili kako je najbolje u tom prostoru pronaći nekog unutrašnjeg saveznika koristeći i činjenicu kako je zbog tih geografskih ograničenja Iran i zatvorena zemlja koja teško širi svoj utjecaj. Nalaziti se na njegovim granicama unutar kojih većina življa obitava u planinama bolje je nego se upuštati u izravno osvajanje. Pogotovo zato jer su velika središta u kojima se uglavnom živi slabo međusobno povezana. A zbog čega je opet teško postići nacionalno jedinstvo, opisuje britanski autor.
Nakon što se veći dio povijesti ta država nazivala Perzijom, ime Iran dobiva 1935. godine u pokušaju da se objedini stanovništvo, odnosno da se država prestane zvati po većinskom narodu uz 40 posto manjinskoga, među kojima i oko 200.000 Židova kojih je sada jedva 8.000 a porijeklo vuku još iz babilonskog progonstva. Britance je Iranu privukao pragmatizam, tamo je, naime, pola svjetskih rezervi plina i oko četvrtina svjetskih rezervi nafte. Izvozna ruta vodi kroz Hormuški prolaz koji je na svojem najužem dijelu širok tek 34 km. Kako Iran lako može prekinuti taj plovni put, tako upravo zbog njega ne može postati pomorskom silom jer mu se lako onemogućuje pristup oceanu. Još prije Prvog svjetskog rata Velika je Britanija osigurala ekskluzivno pravo da crpe i prodaju iransku naftu.
- Sudbina nam je podarila dobitak iz bajke o kojem nismo mogli ni sanjati, rekao je sam Winston Churchill. Upravo ondje, u tadašnjoj Perziji, nastala je Anglo-perzijska naftna tvrtka koju danas znamo kao British Petroleum. Samo, britanske je planove da i cijelu zemlju učini svojim protektoratom osujetio jedan poduzetan časnik koji je iskoristivši rasulo nakon Prvog svjetskog rata, 1921. godine u Teheran ujahao s tek 1200 vojnika i zauzeo ga. Bio je to Reza Khan koji je uspio i da 1925. međils, iranski parlament, 1925. godine izglasa da se dotadašnji šah svrne a novi postane on i postane Reza Pahlavi. Bio je to djed Mohammada Reze Pahlavija. Iako je poduzeo opsežan plan izgradnje zemlje, ipak nije uspio preuzeti i Anglo-perzijsku naftnu kompaniju pa Britanci ostaju i vlasnicima i tada najvećom rafinerijom nafte u Abadanu te imaju i dalje snažan utjecaj u zemlji. Šah je, osumnjičen za suradnju s nacistima, svrgnut 1941. godine, upravo zemlje dijele Britanci i Sovjeti kojima se gradi i naftovod kojim dio nafte ide u Rusiji.
Kada rat završava i velike sile napuštaju Iran, šahov sin Reza preuzima vlast. Počeo je s gospodarskim reformama ali ne zadugo, jer 1951. godine izbore dobiva Mohammad Mossadegh i na obećanju nacionalizacije Anglo-perzijske tvrtke. To se nije svidjelo zapadnim silama, Amerikanci su se bojali da zemljom u Hladnom ratu ne zavladaju komunisti, Mossadegh raspušta parlament, slijedi vojni puč, šah bježi u Italiju, ali se ubrzo i vraća. No, Iran prestaje biti funkcionalnom demokracijom. Šah sve više vlada represijom i ne snalazi se. Potkopavaju ga komunisti, daje pravo glasa nemuslimanima što je razbjesnilo religijske skupine, liberalna inteligencija hoće demokraciju, veliki prihodi od nafte teško nalaze put do naroda. Taj puč očito je bio prekretnica u iranskoj povijesti i omogućio revoluciju 1979. godine nakon koje šah bježi iz zemlje u Egipat gdje i umire. Demonstracije u kojima je šah Reza Pahlavi svrgnut sudjelovao je niz različitih skupina, ne samo one religiozne na koje se pozivao ajatolah Homeini. Za Islamske republike narod je na izborima izražavao svoje nezadovoljstvo birajući nerijetko umjerene klerike za predsjednika poput Mohammada Khatamija ili Hasana Rohanija ali je režim koji puta i silom izgurao svojeg kandidata poput Mahmuda Ahmadinedžada zbog čega su izbijale i demonstracije koje je Marshall pratio s lica mjesta. Gotovo je nevjerojatna podudarnost da su dodatnu sigurnost Iranu pružili upravo Amerikanci rušeći s vlasti u Iraku ISIL a postavljajući Iranu prijateljsku šijitsku vlast na taj način osiguravajući mu ranjivu zapadnu stranu. Grešku su popravili rušenjem al-Assada u Damasku zbog čega su ovi napadi i mogući. Sada ostaje da padne sam režim u Teheranu, a to, gotovo paradoksalno, neće moći bez utjecaja iznutra koji traže upravo u liku unuka prvog šaha Pahlavija i sinu svrgnutog šaha. Nemaju svi o tome dobro mišljenje, čak ni u samom Izraelu.
- Nisam sasvim siguran da je Reza Pahlavi prava osoba ili pravo lice za vođenje ovoga. I nisam sasvim siguran da će Iranci slijediti taj primjer. Ne mislim da bi ishod svega što se dogodi trebao biti ponovno uspostavljanje monarhije u Iranu, jer je taj režim bio propali i korumpirani režim koji nije dobro prošao za iranski narod. I mislim da se mnogi Iranci mojih godina i stariji toga sjećaju i ne žele da to bude budućnost i da to bude rezultat. Ali što god se dogodi, to mora biti u rukama iranskog naroda. To mora biti iranska odluka. Ne bi trebalo biti nešto što je nametnuto iz inozemstva, već legitimno domaće rješenje, rekao je John Conricus, nekadašnji glasnogovornik izraelske vojske u nedavnom istupu.
FOTO Prva satelitska snimka Fordowa: Šteta je vidljiva, projektili prodrli duboko prema postrojenju
FOTO Prva satelitska snimka Fordowa: Šteta je vidljiva, projektili prodrli duboko prema postrojenju
Bože dragi, kako je ovo nepismen tekst. Molim vas, uložite u lektora.