- Oko recesije se dramatizira, dok sve veći utjecaj države na tržištu nitko ne vidi kao problem kada dođe na vlast. U offu se svi slažu da je to problem - u analizi za Večernji tv rekao je ekonomski stručnjak Andrej Grubišić s kojim je o situaciji na tržištima u svijetu nakon poteza Donalda Trumpa s uvođenjem novih carina razgovarala novinarka Dea Redžić.
- Donald Trump nazvao je to Liberation Day, svojevrsnim danom oslobođenja, a kada visokopozicionirani političari teatralno daju neku vrstu dramskog naziva, iza toga je najčešće dobar motiv za to - vlastita politička promocija. No, osobno me više od toga žulja što nakon sto godina moderne ekonomske povijesti iza nas, čiji su podaci javno dostupni, udaljeni dva klika mišom dalje od nas i gdje je empirijski dokazano kakvi su učinci poteza s carinama, u javnosti nema dovoljno apela da to ne daje rezultate. Koliko god dobro zvuči, to je loš potez. No iz lošega može izaći čak i nešto gore, započinje Grubišić pa pojašnjava:
- A to je kad druga strana, također dominantno radi vlastite političke samopromocije, odgovori da će ići s famoznim kontra-mjerama, kako ih nazivaju. Domaći potrošači će u svakom slučaju plaćati skuplje nego što su plaćali za jednaki proizvod. To su vidljivi efekti. No imamo i nevidljive efekte, koji su po meni dio jednadžbe koji jako komplicira stvari. Ako sam nešto platio više, a nisam dobio ograničenu veću korist, to znači da ću negdje drugdje morati potrošiti manje. Dakle, pored nepoštene zaštite, gdje država nekoga stavlja u povlašteni položaj, a drugoga u podređeni, umjesto da nas sve tretira na isti način, imamo i nevidljive efekte. Ako manje trošim, kupujući manje od proizvođača, ti biznisi će imati manji cash-flow, a to znači i manju mogućnost investiranja, manju mogućnost dodatnog zapošljavanja, manju mogućnost dizanja plaća, manju kreditnu sposobnost i tako dalje. Jako je važno napomenuti, kada se carine promoviraju kao nacionalni interes, a zapravo to je interes partikularnih skupina. Politika štiti neke, ali ne štiti nas sve štiteći te neke. I to radi na trošak svih. Najbolji ekonomski patriotizam je zapravo ekonomski liberalizam. Ne govorim iz ideoloških uvjerenja, već samo čitam empirijske podatke. Ukoliko netko nađe drugačije podatke, ja sam spreman modificirati svoje mišljenje.
Iza Trumpovih poteza, tvrdite, stoji samopromocija? Dodvoravanje biračima, iako je empirijski dokazano da ne djeluje?
Iznenadili biste se u kojoj mjeri je zdrava ekonomska pamet sve manje prisutna. Svi dijelimo, barem djelomično, tezu da je javni sektor u Hrvatskoj i Europi, pa i cijeloj zapadnoj hemisferi preglomazan u odnosu na populaciju koju servisira. Off the record svi se slažu, ali kad dođu. na vlast, onda se nitko s tim ne slaže niti se protiv toga bori. Trump me razočarao u tom dijelu, on bi kao republikanac barem na papiru trebao zazivati što slobodnije tržište i poduzetničku aktivnost. No on svojim ekonomskim potezima čini sve, samo ne ono što bi trebao biti. Međutim, nije to specifično samo za Trumpa i za republikance, kaže Grubišić i dodaje:
Vidimo to i u mnogim takozvanim konzervativnim, demokršćanskim strankama koje bi trebale, barem kad je u pitanju ekonomija, biti centar ili desni desni centar, a kad dobiju priliku to prakticirati, onda prakticiraju nešto nešto drugo. Smatram da je to veliki populizam i manifestacija globalnog problema u zapadnoj hemisferi. A to je 'crony kapitalizam', ortački kapitalizam, korištenje arbitrarne političke moći kako bi bez uvijanja i na vrlo eksplicitan način određene skupine stavljali u povlašteni, a druge u podređeni položaj. Pa ako me pitate što je najveći problem današnjeg modernog kapitalizma, reći ću sljedeće: mnogi ljudi kapitalizmu zamjeraju što je kapitalizam, a zapravo mu zamjeraju 'crony kapitalizam'. Zvuči slično, ali je razlika jako velika jer u pravom kapitalizmu nema arbitrarne zaštite od Big Brothera, nego svi imamo jednaku priliku, a potrošači su zapravo ti koji donose ultimativne odluke. Država ubire prihode od carina, a mi već imamo carine, samo se tako ne zovu, već se zovu trošarine. I to je porez na zrak, no više to nitko ne propituje. Široke mase u Americi će jednostavno imati skuplji život nego što su ga imali, a kako sada stvari stoje, ukoliko ne dođe do nekog dogovora, imat ćemo ga i mi. Ukoliko želimo zadržati razinu konzumacije koju imamo, odnosno ako želimo jednako trošiti, nečega ćemo se morati odreći.
Znači, stezanje remena? Što čeka dalje Europu?
Volimo romantizirati prošlost, ali empirijski podaci pokazuju da materijalno blagostanje, a pri tom n govorim u smislu 'well beinga', sreće i zadovoljstva, već kao ekonomski element, nikada veći broj ljudi nije imao boli materijalni životni standard. To ne znači da nema siromašnih ljudi i onih koji teško žive, ali prije 30, 50 ili stotinu godina, bilo ih je puno više, posebno u relativnim terminima. Danas je srednji sloj ono što je prije četrdeset godina bio visoki sloj. Danas mnoge stvari uzimamo zdravo za gotovo, od klima uređaja, kamera, mobitela, automobila, frižidera i tako dalje. Što se recesije tiče, ona je neizbježna jer je to normalan ekonomski ciklus, čak i da se nije dogodio potez s carinama. Naše referentne točke danas su visoke, mi imamo bolji standard nego ranije i ulazak u tehničku recesiju ne znači da će ljudi biti masovni gladni, tu ljude treba umiriti. Jako se dramatizira oko recesije, no po meni je puno veći izazov živjeti u situaciji gdje nam se državna potrošnja bi nam se približila iznosu od 50 posto BDP-a. Kod mnogih je i prebacilo 50 posto BDP-a, što znači da je država postala super-aktivni sudionik gospodarskih aktivnosti. To je važni shvatiti, jer da nije tako, bilo bi manje važno kakav će potez povući političari i vlast.
Pogledajte u emisiji za Večernji tv što naš ekonomski analitičar misli o reakciji Elona Muska koji je na svom X-u objavio zanimljiv klip s izjavom Milton Friedmana, ideologa ekonomskog liberalizma, kao i što Grubišić u novonastalim okolnostima savjetuje aktualnoj vlasti, a što građanima u Hrvatskoj.
