Nakon subotnjih nereda, gdje je nakon završetka prosvjeda Vidimo se na Vidovdan intervenirala policija, u Beogradu je danas bilo mirno, bez naznaka da će biti nekog nastavka obračuna policije i prosvjednika. Policija je sat prije završetka prosvjeda bila rasporedila kordone oko vladinih zgrada i Predsjedništva Srbije da bi onda počelo naguravanje sa studentima koje je preraslo u sukob. Kako kaže direktor policije Dragan Vasiljević, policija je bila napadnuta i morala je intervenirati. Danas u 11 sati Srbiji se na konferenciji za novinare obratio i sam Aleksandar Vučić u društvu Ivice Dačića. Čulo se kako je privedeno 77 osoba, od koji je jedna maloljetna, protiv 35 osoba bit će podnesene kaznene prijave, a protiv 26 prekršajne. U bolnicu su se javila 22 građana. – Uzmite slobodu u svoje ruke, vjerujemo u vas, imate zeleno svjetlo – poručili su studenti na službenom kraju prosvjeda na beogradskom Trgu Slavija. Sukob s policijom za studente sada znači kako je vlast Aleksandra Vučića nelegitimna te ne odustaju od svojeg zahtjeva da se raspišu prijevremeni parlamentarni izbori.
Najavljivani govornik iznenađenja bio je rektor beogradskog sveučilišta Vladan Đokić, koji je poručio da "kao što tiha voda brijeg roni, tako i nenasilna borba donosi trajnu i duboku promjenu u društvu". Međutim, skup koji je prema vlastima okupio 36.000 ljudi, a prema organizatorima čak 140.000 donio je i još neke činjenice. Dragan Bursać, uporni kroničar zbivanja s one strane Une i Drine, u svojem je osvrtu na zbivanja u Beogradu tijekom vikenda uočio nekoliko bitnih stvari. U tom tekstu odmah na početku tvrdi kako ne vidi razliku između Vučićeva režima, koji je u subotu bio uglavnom personaliziran u liku Dragoslava Bokana, te pokreta koji ga ruši, a koji je on personalizirao u liku Mila Lompara.
Bokan je jedna od živopisnijih figura srbijanskog javnog života, nadživio je krvave 90-e i smjene svih režima te je danas lojalan Vučiću. Lompar je nekadašnji direktor Politike te žestoki kritičar Vučićeva režima. Obojica su, međutim, kulturnjaci, ali ako ne dijele stav prema Aleksandru Vučiću, dijele nešto drugo, a to je da su žestoki nacionalisti. Lompar je, naime, bio politički angažiran u krajnje desnim Dverima. – Dragane, znaš… i jednom i drugom dijelu naroda srpskog kad bi dao upitnik od stotinu pitanja o budućnosti Srbije – od priznanja Kosova, odnosa s BiH, genocida u Srebrenici, do EU integracija – 99 odgovora bilo bi identično. Samo bi onaj jedan bio različit. Pola bi ih "veliku Srbiju" željelo s Lomparom, a druga polovina "srpski svet" s Vučićem.
I to je to, prenosi Bursać dio razgovora koji je vodio na nekoj večeri. Bursać u ovoj uzburkanoj Srbiji, dakle, ne vidi stvarnu promjenu vlasti. Ako se pogleda ikonografija na prosvjedima, i ovom vidovdanskom kao i onim ranijima, primjetno je kako na njima nisu vidljive zastave, recimo, Europske unije, kamoli Sjedinjenih Država. Ima zato jako puno povijesne ikonografije. Ima prosvjednika koji su u Beograd stizali i iz manastira Hilandar na Svetoj gori u Grčkoj. Na prosvjedu se moglo vidjeti i žute zastave s dvoglavim orlom te zadužbine. Ulicom Narodnog fronta u ulice kneza Miloša i Nemanjinu slijevao se velik broj građana, studenata i motorista, koji su nosili transparent s Lazarevom kletvom. Na čelu kolone nosio se i križ, bili su tu i bubnjari.
Lazarova kletva odnosi se na navodno proklinjanje svakog Srbina koji ne dođe na kosovski boj Lazara Hrebeljanovića, srpskog vojskovođe koji se s Osmanlijama sukobio u bitci koja je značajno definirala Srbe kao narod. Također, studentima je danas na protestu na Slaviji uručena specijalna povelja "Vidovdanski crveni kosovski božur" koju im je dodijelilo Srpsko nacionalno vijeće Kosova i Metohije. Predstavnik SNV-a Momčilo Trajković istaknuo je da studenti ohrabruju demokratske snage u Srbiji za traženje mirnog rješenja u razrješavanju nagomilanih konflikata. U svojem priopćenju o dodjeli povelje ovo tijelo poručuje Vučiću da se "mani Kosova". Pa se javio i sam Lompar, inače profesor Filozofskog fakulteta, koji je izjavio da profesori ne dijele svoje studente na lijeve i desne, tradicionalne i avangardne, već samo gledaju ima li u njima svjetlosti i plamena etike, podsjećajući da su se studenti, profesori i zgrade mijenjali, ali da je beogradsko sveučilište zadržalo svoje važno mjesto. Sveučilište je ostalo simbol zbog kojeg su tisuće i tisuće ljudi zavoljele Beograd i Srbiju. Studenti su bili oni koji su davali takt i impuls tom osjećaju, a profesori ih pratili, rekao je Lompar. Vrlo je uočljivo što su redoviti sudionici skupova, s jedne i s druge strane, srbijanski ratni veterani iz ratova 90-ih.
Jedan od njih, Nenad Stanić, inače veteran s Košara, rekao je da se odnos prema borcima mora promijeniti. – Mi smo svjedoci zadnjih ratova. Na današnji dan treba upisati u povijest Srbije da se uvijek živi poštuju i da se mrtvi nikad ne zaborave. Moramo reći da smo dali sve od sebe u ratu, najčasnije, najljudskije. Bili smo i ostali, i bit ćemo najponosniji sinovi ove naše majke Srbije. Tu smo uz ovu djecu koja su nas jedina prihvatila svih ovih desetljeća. Studenti su jedini naši pravi, istinski saveznici. Hvala profesorima, glumcima, sportašima... ali ovu mladost moramo sačuvati po svaku cijenu – kazao je ovaj veteran. Košare su, inače, mjesto teških sukoba srpske vojske i OVK-a na granici s Albanijom čiji ishod prisvajaju i jedni i drugi.
Među prosvjednicima uočeni su i brojni poznati srbijanski sportaši, jedan od njih bio je i košarkaš Dejan Bodiroga, koji se okupljenima i obratio. – Vidovdan nije običan datum, Vidovdan je otpor i nepristajanje na tiraniju. To je zavjet cara Lazara i naroda koji je tijekom Prvog svjetskog rata podnio žrtve. Vidovdan je Košare, ratni veterani koji su stali u obranu naše države. Ali, dragi studenti i profesori, Vidovdan ste danas vi koji se borite za pravdu i istinu, za zemlju koja neće biti podijeljena – kazao je Bodiroga. O Kosovu se na subotnjem skupu često pjevalo, jedan od govornika temeljito je opisao kako je taj povijesni boj tekao. Neprijeporno je da su prosvjedi u susjednoj državi opravdani. Nema ničeg lošega ni u iskazivanju nacionalnih osjećaja, što je pratila i ogromna zastava Srbije nošena na prosvjedu. Cijelo vrijeme, međutim, ostaje nejasno kakvu bismo točno Srbiju gledali nakon odlaska Aleksandra Vučića.
Svi su oni isti.