U 70-im godinama prošloga stoljeća, Titova Jugoslavija odlučivala je što će biti poslije Tita. Mogla je izabrati demokratski put koji je već bio trasiran u Hrvatskoj; nije imala snage odreći se jednopartijskoga monopola, na kojem je dotad počivala. Odlučila se za stranputicu i novu represiju koja je progutala polet Hrvatskog proljeća i slomila svaku nadu u socijalizam s ljudskim licem. U lovištu koje nosi ime po najjačoj srbijanskoj dinastiji, Tito je otvorio desetljeće lova na mlade političke kapitalce koji su mogli, da su ovladali, spasiti Jugoslaviju da se ne raspadne u krvi.
KONTRADIKTORNO DESETLJEĆE
Titove vlasti bile su slabe da podrže demokraciju, a jake da je uguše

Sedamdesete godine prošlog stoljeća u Hrvatskoj je obilježilo Hrvatsko proljeće, nakon kojeg je hrvatski nacionalizam zašutio i šutio sve dok srpski liberalizam nije prerastao u otvoreno velikosrpstvo