Repertoarno mikro-kino MaMa koje je otvoreno protekle jeseni, nastavlja s radom i za lipanj, u Preradovićevoj 18, priprema recentne radove Agnieszke Holland, Avija Mograbija i Lukasa Dhonta. Projekcije će se održavati svakoga četvrtka od 19 sati, a nakon Mograbijevog dokumentarca "Skraćeni priručnik za vojnu okupaciju: Prve 54 godine" kojim je program otvoren prošloga tjedna, ovog četvrtka gledat će se novi, drugi film belgijskog redatelja i scenarista Lukasa Dhonta, "Blizu", koji je premijerno prikazan u glavnom natjecateljskom programu Cannesa i dobitnik je festivalskog Grand prixa, druge najvažnije nagrade. Također, nominiran je za Oscara i Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma, a osvojio je više od 30 različitih nagrada i priznanja na filmskim festivalima diljem svijeta.
U ovom uratku Dhont opet istražuje emocionalni teror koji definira tranzicije i razvoj queer i trans osoba. Dok je njegov debitantski film iz 2018., "Djevojka", bio studija lika rodno disforične studentice baleta, "Blizu" istražuje univerzalnije kulturalne diktate rodnih normi. U središtu priče je dvoje 13-godišnjaka, nerazdvojnih prijatelja koji provode bezbrižno ljeto djetinjstva u igri, druženju i trčanju kroz polja ruralne Belgije. Njihova bliskost tipična je za djecu koja su odrasla zajedno i njihov odnos čini se da će trajati zauvijek, no već jedna uobičajena promjena, kakva je prelazak iz osnovne u srednju školu, može stvari pomaknuti iz temelja.
Poljski igrani film Agnieszke Holland, "Zelena granica" na programu je pak 19. lipnja, a priča prati obitelj izbjeglica iz Sirije, učiteljicu engleskog iz Afganistana i graničara koji se tijekom najnovije izbjegličke krize u Bjelorusiji susreću na ničijoj zemlji na granici Poljske i Bjelorusije. – Poput Ide Pawela Pawlikowskog, moralna ozbiljnost i ukupna izvrsnost "Zelene granice" podsjećaju na vrhunac poljske kinematografije nakon Drugog svjetskog rata. Nije to iznenađenje jer su Agnieszku Holland mentorirala dva majstora te renesanse, Andrzej Wajda i Krzysztof Zanussi. Elokvencija crno-bijele kinematografije Tomeka Naumiuka doprinosi stalnoj briljantnosti njezina vizualnog stila fluidnim pokretnim kompozicijama i evokativnim prikazima prirode – stoji u najavi. Film je nominiran za nekoliko Europskih filmskih nagrada i premijerno prikazan u Veneciji, gdje je osvojio Posebnu nagradu žirija, unatoč pritiscima konzervativne poljske vlade i pokušajima zabrane distribucije, film je postao neočekivani kino hit.
Mikro-kino MaMa naslanja se na 25-godišnji kontinuitet filmskih programa Multimedijalnog instituta, najprepoznatljivijih kroz Human Rights Film Festival, kao i programe i aktivnosti jednako dugovječnog programa Vizualni kolegij. Redovne projekcije održavat će se četvrtkom, a repertoar kina koncipiran je kroz dva smjera: aktualnu autorsku produkciju te kroz “klasičniji” kurirani program, vezan uz autorske cikluse, obilježavanje značajnih godišnjica i slično. Također, pored redovnih projekcija, povremeno će biti organizirane projekcije ciljane za specifične populacije: prije svega za rastuću migrantsku zajednicu kao i djecu. Ulaz na kompletan program je slobodan.
