U programu Večernjeg TV uživo gostuje kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba Marija Selak Raspudić. S obzirom da iz prvog izbornog kruga ova kandidatkinja nosi velik zaostatak pred aktualnim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, pitali smo je vodi li zapravo uzaludnu bitku, odnosno može li i kako nadoknaditi tu razliku. Pitali smo je i o odnosu s drugim strankama u Gradskoj skupštini, planovima njezine nove stranke za nacionalnu razinu te o komunalnim temama, od sanacije Jakuševca do njezina programa za starije Zagrepčane, oko kojega je u kampanji za prvi krug bilo dosta kontroverzi.
Prvo je upitana o prednosti koju pred njom iz prvog kruga ima Tomislav Tomašević. - Ne mislim da vodim uzaludnu bitku. Mislim da je nas više samo je vrijeme da to konačno pokažemo. Više je građana koji misle da Tomislav Tomašević nije isporučio dana obećanja. Zagreb nakon četiri godine njegova mandata ne izgleda kvalitetnije. Sad je pitanje hoćemo li to pokazati - kazala je na početku emisije.
- Ovaj rezultat je produkt činjenice što je bilo tako puno kandidata, ovo je referendum o gradonačelniku. Većina građana je potvrdila da on nije prvi izbor - dodala je te je odgovorila na pitanje kako planira biti gradonačelnica ako nema većinu u gradskoj skupštini.
- Ništa još nije odlučeno, gradonačelnica ima neposredni legitimitet. Voljela bih vidjeti kako bi to doista izgledalo u praksi. Znamo da građani ne vole sva jaja držati u istoj košari. Zar bi SDP i Možemo odbijali moje prijedloge samo zato što nisu dobili svog gradonačelnika. Ako prijedlozi gradonačelnice ne prolaze, možemo imati nove izbore za gradsku skupštinu - istaknula je.
Komentirala je i rast plaća u Holdingu. - Ako dižete plaće u Holdingu u petak, a u nedjelju su izbori, onda znači da želite glasove kupiti. I taj model je Možemo uvelike kritizirao svaki put kad bi HDZ to učinio, a sada ponavlja tu praksu. Mislim da je to podcjenjivanje građana, da se nikoga ne može kupiti - rekla je.
Teško će Selak Raspudić uspjeti dignuti dovoljno građana da odu glasati. Uz Tomaševića, građani su postali totalno apatični i ne vjeruju da mogu nešto promijeniti. Kada je Tomašević dobio toliko podršku, građani su vjerovali u nešto, no budući da je sada situacija puno gora nego što je bila, većina je izgubila nadu... Osim toga, glasačima u Zagrebu nije toliko bitno što se napravilo, bitnija im je ideologija, tako da tu radni ljudi nemaju neke šanse nešto odlučiti. Javne službe, birokracija, udruge, mediji, svima je centar tu u Zagrebu i interesi nisu da lokalna uprava funkcionira, već da je njima kao povlaštenima, dobro... To je sušta suprotnost od interesa građana, no ti su glasniji, utjecajniji u medijima, a građani vole padati na onu staru iz prošlog sustava - sada nam je loše, moramo se stisnuti, to je radi onih prije, za 5 godina će biti bolje... Uostalom, vidite to po tekstovima, po komentarima, po nastupima itd... Vraćanje Trga maršala i krijesovi, to je bitno, kakav promet, smeće, demografija itd.