Povodom stotog rođendana Nogometnog kluba Jaska, ali i 70. rođendana tamošnjeg rukometnog kluba, Nino Škrabe napisao je tekst koji prenosimo u cijelosti:
Uz proslavu stotog rođendana Nogometnog kluba Jaska, Ogranak Matice hrvatske u Jastrebarskom nazdravlja još jednom dragom svečaru, 70-godišnjaku, Rukometnom klubu Jaska. Osoba koja na neki način najbolje povezuje te dvije velike sportske obljetnice svakako je Mladen Klemenić Dodo (1937 – 2000). Pokojni Dodo, od čije je prerane smrti proteklo već 25 godina, bio je istinska legenda jaskanskog sporta i svakako jedan od najsvestranijih sportaša u povijesti našeg grada. Svojim raznolikim aktivnostima obilježio je pedesete i šezdesete godine jastrebarskog nogometa, rukometa, stolnog tenisa i auto-moto sporta.
Mladen Klemenić godinama je (od 1952. do 1967) s velikim uspjehom branio boje Nogometnog kluba Jaska kao junior i senior, posebno zapažen kao klasični centarfor, kralj suparničkih šesnaesteraca i lukavi strijelac. Potkraj karijere uspješno je znao zaigrati i na mjestu centarhalfa, pored ostalog i kao sudionik glasovite pobjede nad zagrebačkim Dinamom (26. kolovoza 1966, Sajmište, 5:2!). Svojim brojnim i osebujnim zgodicima Dodo, među suigračima od milja zvan i Deva, godine 1965. pridonio je i trijumfu nogometaša Jastreba u tada vrlo popularnoj Ljetnoj ligi. Osobito se pamti njegov pobjedonosni pogodak u polufinalnoj utakmici s jakom Bačvarijom (3:2). Ono što je Dražan Jerković krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina predstavljao za Dinamo i zagrebački nogomet, to je Dodo tada svojim igračkim manirama značio za jaskanski nogomet, Jasku i Jastreb.
Neopisive su i ogromne zasluge Mladena Klemenića i njegovih roditelja, mame Ivane i tate Zdravka, za razvoj i povijest jaskanskog rukometa. Dodo je godinama bio duša jaskanskog rukometnog kluba, njegov osnivač, najbolji strijelac, najbolji igrač, kapetan, organizator, oružar i neumorni duh pokretač, a dvorište i kuća obitelji Klemenić, danas nažalost srušena (nalazila se neposredno uz tadašnje rukometno igralište, smješteno u današnjem vrtu Centra za kulturu), bili su istinski rukometni dom i okupljalište jaskanske mladeži. Boje našeg kluba branili su tada uz Dodu Klemenića Krunoslav Cujo Smoković, Velimir i Ratko Wintersteiger, Tomislav Crnilo, Željko Ježić, Berislav Feć, Stjepan Zipa Medvedovski, Milivoj Divjak, Ivica Tadić, Anđelko Džip Štimac, Juraj Ivanković, Miljenko Kopač, Stevan Čanović, Mladen Čop, Čedomil Čita Jerčinović, Vladirmir Cico Canjuga, Josip Braco Obrovac i mnogi drugi.
Bili su to nezaboravni dani (druga polovica 50-ih i početak 60-ih godina prošlog stoljeća) kad su Dodo i prijatelji često u istom danu uspješno branili boje voljenog grada dva puta, ujutro na rukometnom, a poslijepodne na nogometnom igralištu.
Dodin tata Zdravko bio je popularni jaskanski taksist, a mama, sveopća "teta Ivana", žestoka i strastvena navijačica Jaske, zapamćena po antologijskim komentarima za vrijeme utakmica, a posebno po sočnim, neponovljivim dijalozima sa sucima. Dodo Klemenić bio je 1970. uz Mladena Čopa i potpisnika ovih redaka i pokretač osnivanja ženske ekipe Rukometnog kluba Jaska. Mladenu Čopu i meni u obnovi muške ekipe pridružio se 1972. Božidar Fresl Fiat (1944 – 2010), istinska legenda u drugom razdoblju povijesti rukometnog kluba (70-ih i 80-ih godina).
Dodo je bio i jedan od pionira stolnoteniskog sporta u našem gradu te svakako jedan od najboljih jaskanskih stolnotenisača. Bio je i vrstan automobilist, pobjednik prvih reli-utrka, održanih na području općine Jastrebarsko. Svoj žar i entuzijazam Dodo je znao prenijeti i na svoje brojne suigrače i prijatelje, prije svega na svog bez sumnje najbližeg druga i suradnika, svog četiri godine "mlađeg brata" Mladena Čopa (zvao ga je "Macan"), zacijelo najsvestranijeg jaskanskog sportaša svih vremena, živu sportsku legendu našeg grada i kraja.
Mladen Klemenić Dodo bio je iznad svega dobar i drag čovjek, duhovit, elegantan i šarmantan (s robinhudovskim brčićima poput Errola Flynna), neobično popularan među svojim vršnjacima i svim građanima Jastrebarskog. Bio je godinama jedan od istinskih simbola jastrebarskog sporta i njegovog purgerskog, gospodskog duha, vedar i nasmijan mladić, uvijek spreman na druženje, šalu, pjesmu i ples, a istodobno pravi džentlmen, izdanak građanske kulture i europske tradicije, kojom se grad Jastrebarsko diči već stoljećima.
S ponosom, radošću i zahvalnošću mogu reći da je Mladen Dodo Klemenić znatno utjecao na moju karijeru sportskog dužnosnika i novinara. Štitio je svojim neospornim autoritetom deset godina mlađeg tinejdžera pri prvim novinarskim koracima, a kao prava riznica sportskih i nesportskih anegdota, na dugim putovanjima otkrivao mi je nesebično zlatnu povjesnicu jaskanskog sporta i često bi pritom iz sveg srca zapjevao stare jaskanske navijačke i domoljubne pjesme. Iako sam bio i ostao totalni dibidus za automobile, uvijek me uzimao za suvozača na reli-vožnjama i uvijek smo, naravno, pobjeđivali.
Životna sudbina odvela je nažalost Mladena Klemenića iz voljenog grada u hrvatsku metropolu. Nažalost, jer su Jaska i jaskanski sport njegovim odlaskom izgubili mnogo. Iskreno vjerujem da je u Zagrebu pronašao sreću i mir uz voljenu suprugu Ljerku i kćerku Renatu. Viđali smo ga tek povremeno, na prigodnim svečanostima i obljetnicama sportskih društava i tada smo se s radošću prisjećali minulih dana i dragih uspomena iz mladosti. Zadnji put sam ga već blijedog i sijedog vidio na promociji knjige o nogometašima Jaske, 1997. Zagrlio me i prošaptao: "Di su oni dani?"
Naš Dodo nam se napokon konačno vratio, prerano, zaista prerano, prije 25 godina u veljači 2000, da bi zauvijek usnuo uz svoje roditelje, u svojoj Jaski, koju je toliko volio i čije je plavobijele boje nekada branio s toliko žara, umijeća i ponosa.
U Rukometnom klubu Jaska danas djeluju samo ekipe dječaka i djevojčica, ali klub, hvala Bogu, postoji. Na nedavno održanoj svečanoj jubilarnoj sjednici od prvog naraštaja rukometaša bili su nazočni oni živi: Milivoj Divjak i Mladen Čop. Od prve generacije rukometašica, popularnih "Lastavica", koje su 1973. izborile plasman u Hrvatsku ligu, na svečanoj sjednici bile su prisutne Mirjana Krga, Jadranka Prša Rački, Olga Šimunković Bogdan i Željka Lončarić Štetner. O "Lastavicama" više drugom prilikom, nadam se uskoro. Neka ovaj skromni "P.S." posluži kao mali podsjetnik na povijest i kao simbolična virtualna zahvalnica svima njima, a posebno Milivoju Divjaku i Mladenu Čopu. Barem u mislima zapalimo i spomen-svjećice na grobu Mladena Klemenića Dode, Božidara Fiata Fresla i svih onih jaskanskih rukometaša i rukometašica koji su se preselili u vječnost.
