Danas nije više neobično naići na stranca koji živi i radi u Hrvatskoj. Mnogi su put do Hrvatske našli i jer možda nisu uspjeli doći u nekoj bogatiju europsku zemlju. No, kroz godine često sam znao sresti i razgovarati i sa strancima koji su napustili bogate zemlje i odlično plaćene poslove da bi došli živjeti ciljano baš u Hrvatskoj. To znaju biti i vrhunski profesionalci s visokim tehnološkim znanjima i vještinama za koje se otima cijeli svijet. Jedan od njih je i simpatični samozatajni francuski inženjer Boris Baskevitch koji se 2022. preselio u Hrvatsku s cijelom obitelji, suprugom Nelly i dvije kći Isaorom i Théanie.
Došao je raditi u danas već svjetski poznatu priču Mate Rimca u čijim tvrtkama u Svetoj Nedjelji rade brojni vrhunski stručnjaci iz cijelog svijeta. No, Borisu i njegovoj obitelji se Samobor, Sveta Nedjelja i Hrvatskoj toliko svidjela da je odlučio ostati ovdje i nakon što je promijenio posao i nakon Rimca završio na lukrativnom novom poslu - šefovskoj poziciji u Audiju u njihovom projektu Formule 1. Naime, Audi od 2026. dobiva svoj tim u Formuli 1, a u ekipi koja razvija pogonsku jedinicu njihovog bolida je upravo i Boris Baskevitch kao voditelj elektronike i softvera za Audi F1 projekt.
S Borisom i njegovom srdačnom suprugom Nelly nedavno sam razgovarao u Samoboru o njihovom životu u Hrvatskoj i naravno o Formuli 1. Kavu i čaj naručivali su na simpatičnoj francuskoj verziji hrvatskog, a iako im je jezik bio težak za učiti dosta ga dobro razumiju.
Kako profesionalac s više od 25 godina iskustva kao inženjer u automobilskoj industriji završi preseljenjem u Hrvatsku, koja, moglo bi se reći, nije baš velika sila u tom području?
Boris: Kako smo završili ovdje? Zapravo, bili smo u Švedskoj. Radio sam u Koenigseggu, proizvođaču hiperautomobila. Imam tamo vrlo dobrog prijatelja i kolegu Nikolu, koji je iz Hrvatske, iz Zagreba. On je Hrvat i radio je sa mnom u Koenigseggu, ali je prije toga radio u tvrtki Mate Rimca. Bio je u Rimcu od samih početaka, dio je povijesti Rimca. Potom je otišao u Koenigsegg gdje proizvode slične hiperautomobile. Pričao mi je puno o svojoj domovini, mogao sam primjetiti da je bio nostalgičan i da mu je Hrvatska nedostajala.
Nikola me upoznao s Matom izravno putem e-maila. Počeo sam razgovarati s Rimcem i rekao sam da sam spreman preseliti se jer sam želio otkriti vašu zemlju. Zanimalo me ima li nešto za mene u Hrvatskoj i u Rimcu. Mate je samo kulerski rekao, dođi, vidjet ćeš. Stvarno je želio da dođem u njegov tim jer imam iskustva u onome što oni rade.
Dakle, vi ste napravili prvi korak prema Rimcu 2022. godine?
Boris: Da, ja sam napravio prvi korak. Mate je sve to izveo vrlo mudro dok ja nisam još bio siguran želim li se doista preseliti. Nisam bio siguran bi li moja supruga bila zadovoljna. Imam dvije kćeri, koje imaju 14 i 22 godine. Mate je rekao, samo dođi u Zagreb, provedite vikend ovdje i vidjet ćeš... I došao sam, sreo sam i Nikolu u Zagrebu koje me poveo na lijep obilazak Zagreba. Prošli smo cijelo mjesto i odmah smo se zaljubili u grad, u ljude. Mate me proveo kroz obilazak tvornice. Već je bila prilično velika u to vrijeme. I tako smo završili u Hrvatskoj.
Što vas je osim profesionalnog izazova, najviše privuklo Hrvatskoj?
Boris: Ljudi. Mentalitet. To je bliže onome na što sam navikao u Francuskoj, ja sam Francuz. Bliže je onome što sam imao na jugu Francuske. Ljudi su otvoreniji, ljubazni jedni prema drugima, pomažu si.
Jesu li i ljudi glasniji nego u Skandinaviji?
Boris: Da, da i to je točno. Ali, i kada nešto kažu, stvarno to misle i to je ono što svi cijenimo. Svi su bili jako ljubazni prema nama. Bilo je stvarno lijepo. U osnovi, to nas je privuklo ovdje i zato smo ostali tu. Počeo sam raditi u Rimcu, u odjelu Rimac Energy. Veliki sam obožavatelj automobila, hiperautomobila i svega toga. Ali rekao sam, dobro, promijenimo nešto na neko vrijeme. I tako sam odabrao otići u Rimac Energy. Razvili smo novi koncept baterije, stacionarne baterije. Ali baterije za obnovljive izvore energije. Za mene je bilo važno u nekom trenutku ne samo praviti automobile, nego i učiniti nešto za planet. I to je odgovaralo mojoj želji da malo promijenim i učinim nešto lijepo.
Rimac Automobili su tada dosta rasli.
Boris: Da, Rimac je rastao. Rimac Energy je bio poput startupa. Tek je počinjao u tom trenutku. Na stolu je bio novi koncept i željeli smo ga razviti. Bio je to sam početak tada Rimac Energyja. Ideja je bila jako dobra i još uvijek jest. Tako da mi je tamo bilo prilično uzbudljivo, zapravo. Prilično lijepa avantura za mene s profesionalnog gledišta. I za cijelu obitelj, također je bila prilično lijepa avantura, vrlo drugačija zemlja, drugačiji ljudi. Smjestili smo se u Svetoj Nedjelji jer je mjesto lijepo, nismo baš ljubitelji velikih gradova. Sveta Nedjelja je bila savršena za nas. Nakon šest ili osam mjeseci, budući da nije išlo onako kako sam želio u Rimac Energyju, otprilike u to vrijeme su me kontaktirali iz Audija. Rekli su, ulazimo u Formulu 1. Znamo da imaš puno iskustva u Formuli 1. Trebamo nekoga poput tebe. Bi li nam se pridružio? Mislim, Formulu 1 ne možeš odbiti. Nemoguće je to odbiti kad si toliko vremena proveo u tome i praktički ti teče u krvi.
Bilo je previše primamljivo da ne prihvatite?
Boris: Da, točno. Previše teško za ne prihvatiti. I bila je super uzbudljiva prilika jer se kreće ispočetka. Audi nema iskustva u Formuli 1.
Preuzimaju postojeću momčad Kick Sauber...
Boris: Da, ali morali smo razviti potpuno novi bolid, potpuno novi pogonski sklop. I to je ono čime se bavim. Bavim se pogonskim jedinicama, performansama, učinkovitošću, pouzdanošću i hibridnim pogonskim sklopovima, u osnovi. To je ono za čim težim. I mogao sam započeti projekt od samog početka s njima. To mi je bilo tako uzbudljivo. Pa kada je zadnji put novi tim ušao u Formulu 1? To se ne događa svake godine. Dakle, da, pridružio sam se timu. Počeo sam graditi tim tamo. Ali, i dalje jako volim živjeti u Hrvatskoj. Ne mogu odlučiti želim li se opet seliti. Moja supruga i kćeri su malo umorne od stalnih selidbi i praćenja mene po drugim zemljama.
Dakle, prešli ste na novi posao u Njemačkoj, ali još uvijek živite u Hrvatskoj?
Boris: Da, jer toliko uživamo u našem životu ovdje. I također jer je naša kći Isaora (14) u školi ovdje u Svetoj Nedjelji, u hrvatskoj školi. Starija kći Theanie (22), završava studij u Kaliforniji. Mlađa, Isaora, naučila je hrvatski vrlo, vrlo brzo, ali na težak način, rekao bih. Bilo je i njoj malo teško na početku, ali i ona voli živjeti ovdje. Ima puno prijatelja i dobro se zabavlja. Igra rukomet.
Kako se snalazite s hrvatskim jezikom? Možete li naručiti hranu u restoranu ili trgovini?
Boris: Počeo sam učiti hrvatski čim sam počeo raditi u Rimcu. Ne samo tehničke pojmove, nego osnove jezika i sve. Imaju tamo tečaj za zaposlenike jer u Rimcu ima puno stranih zaposlenika pa im stvarno pokušavaju pomoći da se bolje uklope. Na poslu smo govorili engleski jer smo većinom bili stranci. Bilo je i nekoliko Hrvata, ali i oni govore engleski. Na poslu smo govorili engleski, ali svi učimo hrvatski. Tako sam mogao malo naučiti. Ali hrvatski je vrlo težak. Nije jezik koji možeš naučiti za nekoliko mjeseci. Otkad sam otišao u Audi, nažalost, prestao sam učiti hrvatski. Morao sam se fokusirati na njemački.
Ali njemački već znate od prije?
Boris: Da, znao sam njemački jezik od prije, ali sam ga malo zaboravio jer ga nisam govorio prilično dugo. Tako da sam se morao fokusirati na njemački. Ali moja supruga Nelly još uvijek uči hrvatski i sada govori hrvatski.
Kako to onda funkcionira s vašim poslom, stalno ste na putu?
Boris: Vozim svaki drugi vikend. Dali su mi dobar auto, pa mogu voziti.
Koji automobil onda sada vozite? Hrvatski, švedski, njemački ili francuski?
Boris: Naravno, sada vozim Audi. Imam jednu smiješnu priču s autima, prije Švedske bili smo u Velikoj Britaniji. Radio sam u Formuli 1 u Velikoj Britaniji za Mercedes. Tamo sam dobio automobil, lijepi Mercedes, ali s volanom na pogrešnoj strani. Još ga imam. Dakle, imam i Mercedes i Audi, što je prilično lijepo.
I u Hrvatskoj imate britansku verziju vozila s volanom na drugoj strani? Kako to funkcionira u prometu?
Boris: Točno! Ma lako je. Prijenos je išao lako jer je tada Velika Britanija još bila dio Europe, bilo je to taman u periodu procesa Brexita. Tako da sam mogao napraviti homologaciju ovdje u Zagrebu. Imam ZG tablice.
Zaustavljaju li vas ikada policajci i pitaju niste li na pogrešnoj strani...?
Boris: Da, točno. Prilično je zabavno, ali da...
Možete li malo pričati o svom iskustvu života ovdje u Hrvatskoj? Je li bilo teško prilagoditi se novom jeziku i okolini? Spomenuli ste sličnost karaktera, mentaliteta ljudi, ali što je s prvim susjedima?
Boris: Susjedi su nas vrlo ugodno dočekali. Prvo smo bili iznajmljivali kuću ovdje i odmah smo bili lijepo primljeni u susjedstvu. Ni s papirima nismo imali puno posla, iz Rimca su nam puno pomogli. Zatim smo kupili kuću u Samoboru.
Čuo sam na da ste i sami radili na svojoj kući?
Boris: Da. Renovirali smo, vikendima moram nešto raditi s rukama.
Inženjer će uvijek biti inženjer?
Boris: Inženjerstvo je uglavnom rad glavom. Nije ništa s rukama. A meni treba taj rad rukama. I moja supruga Nelly također sada radi većinu toga jer je češće kod kuće od mene. Nelly je također vrlo praktična. Ona vodi sve dogovore s majstorima
Koliko dugo morate čekati da netko dođe popraviti stvari u kući? Jer danas zna biti teško naći dobrog majstora...
Nelly: Ne, imamo sreće. Imam dobru hrvatsku prijateljicu.
Dakle, znate koga pitati.
Boris: Točno. Tako to funkcionira u Hrvatskoj.
Nelly: Dali su mi kontakte nekih tvrtki, našla sam se s ljudima i sve smo dogovorili i sve je bilo u redu. Stvarno su dobri ljudi. Kad kažu da dolaze u sedam, doista i stignu u to vrijeme. Za mene je to jako važno. I ovi koji sada rade za nas su stvarno dobri.
Boris: Imali smo i neka loša iskustva s nekim prevarantima, ali na to jednostavno više ne mislimo
A kakva vam je hrana u Hrvatskoj?
Boris: Hrana je ovdje odlična, naravno. I to je jedan od razloga zašto ostajemo ovdje, jer nam je hrana jako važna. Na primjer, kad idemo na odmor s Nelly, ne moramo ići na otmjene plaže ili slično. Ono što volimo je ići na mjesta gdje možemo jesti vrlo dobru hranu. To nam je jako važno.
Nelly: Da, lokalna hrana mi je jako važna i upoznavanje lokalnih ljudi, kušanje njihove hrane, da vidim kako oni kuhaju. Meni je jako važno naučiti lokalni jezik kada odem živjeti u neku zemlju, upoznati ljude i vidjeti kako žive. Ako želite biti dio zajednice, važno je učiti o lokalnoj sredini.
Ima li neka posebna lokalna hrana u kojoj uživate ili vas je iznenadila?
Nelly: U Hrvatskoj ljudi jedu puno mesa.
Previše?
Nelly: Da, točno. Dobro je meso. Sviđa mi se. Otkrila sam sarmu, to jelo nemamo u Francuskoj. Stvarno je dobra, odmah mi se svidjela čim sam je prvi put probala.
Boris: Ono što nam se također sviđa je da je ovdje sve ručno rađeno. Nema prerađene hrane toliko kao što smo viđali u Velikoj Britaniji ili Švedskoj. Ljudi u Hrvatskoj znaju kuhati i sami pripremaju hranu. Ili možete kupiti gotove namirnice, ali puno toga je ovdje sve lokalno napravljeno.
Kuhate li sami?
Boris: Da, Nelly kuha.
Kupujete li namirnice u trgovačkim centrima, idete li na zelenu tržnicu ili nalazite lokalne proizvođače?
Nelly: Sadim vlastito povrće. Imam vrt. Sadim svoje povrće, a ponekad imam robnu zamjenu sa susjedom. Ona mi daje jaja, ja njima svoje povrće. A kad odem u Francusku, donesem im francuski sir jer u Hrvatskoj nedostaje sira. Da, imaju dobar sir u Hrvatskoj, ali ne tako kao u Francuskoj. Moj susjed pije svoje vino. Ali, jedna stvar me šokirala i iznenadila. Dakle, došli smo kod susjeda i oni natočili vino, ali onda su si još dolili vodu!
Boris: To je šokantno!
Nelly: Prvi put kad sam vidjela da to susjeda radi, pitala sam je pa što to radiš!? Rekla sam, ne, ne bez vode u vinu. Zašto stavljate vodu u vino? Ona je samo rekla da je to normalno. Rekla sam joj, a ne, ne! I onda kad sam se nakon toga jednom vratila iz Francuske, donijela sam joj bocu vina, ali sam joj i odmah rekla sam joj, nemoj nikakvu vodu stavljati u moje vino!
Boris: Dakle, susjedi sada znaju kad nas pozovu, da ne miješaju vino i vodu. Haha. U Samoboru imamo jako dobre susjede, dobre prijatelje.
Nelly: Da, imamo sreće. Kažem to jer ponekad čitam na Facebooku ili kako drugi ljudi kažu, oh, Hrvati nisu gostoljubivi i kako im je teško uklopiti se. A ja kažem, ne, mi nismo imali takvo iskustvo. Rekli su mi, oh, imate sreće. Kažem, ne. Ovisi kako se ponašate s ljudima, što činite kada se upoznate. Ako poštujete ljude, bit će lakše.
Boris: Zato volimo Samobor, to je manja sredina nego Zagreb. Volimo i Svetu Nedjelju i automobilsku scenu ovdje. Ima puno susreta entuzijasta, dolazi vam i WRC Rally ovdje, puno fanova se okupi....
I zima nije tako hladna kao u Švedskoj...
Boris: Da, također. Ja sam s juga Francuske, ali živjeli smo u Alpama. A Nelly je s Martiniquea na francuskim Karibima.
Hrvatska ima lijepu obalu i malo je toplije, niste razmišljali o Dalmaciji kao lokaciji za život, ili vam je previše logistički daleko od Bavarske?
Boris: Previše je turistički.
Nelly: Oh, da, previše gužve ljeti.
Boris: I također, došli smo ovdje zbog Rimca. Zapravo, sada postoji odjel Rimca na obali, mislim u Splitu. Kad sam se pridružio, bilo je za Rimac ovdje u Zagrebu. (U međuvremenu je ured u Splitu zatvoren - napomena autora)
Spomenuli ste da volite putovati, ali ne kao turisti. Što ste time mislili?
Boris: Puno smo putovali, ali uglavnom zbog posla. Jer to volimo. Kad smo stigli u Hrvatsku, obišli smo cijelo zagrebačko područje. Puno smo putovali i turistički. Obišli smo i ostatak Hrvatske, vidjeli jezera i puno toga, ali imamo još puno toga za proći i vidjeti. Obala je vrlo lijepa, ali tamo idemo izvan sezone i gužvi.
Nelly: Volimo putovati u proljeće, ili na jesen. Za nas je to stvarno najbolje vrijeme za istraživat Hrvatsko jer je isto vrijeme kao i u Francuskoj. Ljeti su gužve i u Francuskoj.
Boris: Nije lijepo tijekom ljetnih gužvi. Ljudi su malo pod stresom.
Kako su vam se djeca uklopila u hrvatskoj sredini?
Boris: Naša starija kći želi ostati u Americi. Izgleda da će ostati jer je super sretna tamo. Završava studij, također studira inženjerstvo, u San Diegu u Kaliforniji. A za mlađu Isaoru, ne znamo još
Nelly: Rekla mi je, mama, neću ostati u Hrvatskoj. Pitala sam je zašto? Kaže: Hrvati previše pričaju (smijeh). Vrlo je stidljiva. A njezini prijatelji puno pričaju. Pričaju puno i brzo. I ponekad kad dođu u posjet, pita me, mama, molim te pomozi mi, previše pričaju. Ali to su tvoji prijatelji, moraš razgovarati s njima. Ali sada je sretna.
Boris: Da, sretna je. Također, način na koji je bila dočekana u školi u Svetoj Nedjelji bio je jako lijep i dobar za nju. Učitelji su uložili puno truda da je uključe u nastavu. Na početku su svi u razredu pričali na engleskom tijekom nastave. Uložili su dodatni trud da je nauče hrvatski jer joj je na početku bilo jako teško.
Prati nastavu na hrvatskom?
Nelly: Da, posve na hrvatskom jeziku.
Boris: Uložili su puno truda da je integriraju i uspjelo je. Stvarno dobro funkcionira. Isto tako, počela je igrati u lokalnom rukometnom klubu Sloga. Trener je napravio upute za nju, to je bilježnica sa svim pozicijama i potezima na engleskom i na hrvatskom da može sve brže povezati i razumijeti. To je tako lijepo, jako cool moram reći.
Hrvatska je rukometna zemlja.
Nelly: Da, točno. Sviđa joj se to
Da se vratimo vašoj sadašnjoj misiji. Znamo da Audi ulazi u Formulu 1 od sljedeće godine. Vidio sam da ste na Facebooku komentirali praćenje utrke s fanovima u Zagrebu, jeste li uspjeli koju utrku pogledati u širem društvu ovdje.
Boris: Još ne, jer sam za vrijeme prve dvije utrke bio u Njemačkoj, a i bile su prilično rano ujutro. Ali, nadam se da ćemo moći gledati utrku zajedno s prijateljima i svima koji bi bili zainteresirani za gledanje utrke kad budem ovdje tijekom vikenda.
Koliko je uzbuđenja u Audiju i vašem timu za 2026.?
Boris: Naravno da osjećamo uzbuđenje, ali i ogroman izazov. Za bilo koga bi bio veliki izazov napraviti novu pogonsku jedinicu ispočetka. Ali, svi su potpuno posvećeni i daju sve od sebe da odrade najbolji mogući posao i isporuče vrhunski proizvod.
Od sljedeće sezone idu i nova pravila pa svi mijenjaju bolide. Je li to prednost ili nedostatak za Audi jer morate početi sve ispočetka?
Boris: Naravno, nije prednost. Svi smo na istoj razini. Ali budući da je to promjena za sve timove, mi smo manje u nepovoljnom položaju u usporedbi s drugim timovima.
Bolid Formule 1 sada je praktički hibrid, u kojem smjeru vidite da će se razvijati bolidi. Mislite li da će napredovati u performansama ili će biti nekih ograničavajućih faktora?
Boris: Bit Formule 1 je u probijanju granica. Neće biti ograničavajućih faktora. Nastavit ćemo napredovati, razvijati bolide, bit ćemo brži, učinkovitiji. Stalno će se poboljšavati.
Također ste proveli neko vrijeme u timu Mercedesa u Formuli 1. Koliko je vaša pozicija sada u Audiju drugačija u usporedbi s vremenom u Mercedesu?
Boris: Sada imam više odgovornosti.
Dakle, više pritiska?
Da! (smijeh)
U Formuli 1 postoji ograničenje kada možete početi raditi na razvoju novog bolida?
Boris: Da, pogonska jedinica mora proći homologaciju od strane FIA-e. I kad je jednom homologirana, ne možemo više mijenjati koncept niti dizajn tijekom cijele sezone.
U kojoj ste fazi?
Boris: Trenutno još uvijek smijemo razvijati, koncept još nije zamrznut, pogonski sklop još nije homologiran. Ali čim bude homologiran, nećemo ga moći mijenjati početkom 2026.
Trenutno razvijate pogonski sklop, što to sve podrazumijeva? Motor?
Boris: Da. Kad govorimo o pogonskom sklopu, to je motor s unutarnjim izgaranjem, kutija mijenjača plus baterija, plus električni motor, plus cijela elektronika koja sve kontrolira.
Sve se radi unutar Audija?
Boris: Pogonski sklop se radi u Audiju, blizu Ingolstadta, u Neuburgu, podno Dunava. To je mali grad, 15 minuta udaljen od Ingolstadta. Tamo radimo cijelu pogonsku jedinicu. A šasija se radi u Hinwilu u Švicarskoj (središte tima Kick Sauber F1 - napomena autora).
Primijetio sam na LinkedInu da ste tražili ljude za Švicarsku.
Boris: Da, jer sada smo jedan tim s Kick Sauberom. Dakle, da, tim u Hinwilu regrutira i dijelimo informacije u svojim krugovima jer je Formula 1 mali svijet. Više-manje se svi poznajemo. Koristimo svoje kontakte, našu mrežu da bismo radili s najboljim ljudima, naravno.
Audi službeno počinje sljedeće sezone, ali sigurno pomno pratite svaki trkaći vikend. Kako je to za vas? S ove strane, još imate malo vremena...
Boris: Da, prilično je uzbudljivo. Volim gledati Formulu 1. To je vrlo uzbudljiva predstava. Svaka utrka je drugačija. Uvijek ima nekih neplaniranih situacija. I Nelly to voli. Gledamo zajedno. I da, uvijek je vrlo uzbudljivo gledati. Kad smo bili u Velikoj Britaniji, išli smo na Silverstone kad sam bio u Mercedesu. Trenutno nisam uključen u utrke jer se fokusiram na pogonsku jedinicu.
Radili ste u Mercedesu u godinama kada je Hamilton još osvajao naslove. Je li se favorizirao njegov stil vožnje u pripremi vozila?
Boris: Ono što je bilo zanimljivo s Hamiltonom jesu te kvalitetne povratne informacija koje je davao inženjerima nakon, na primjer, treninga. I to je super važno jer to nama inženjerima puno pomaže. Svi vozači to rade, ali neki vozači to rade bolje od drugih, a on je poznat po tome. Vrlo je dobar vozač, i njegov odnos s timom bio je jako dobar. Bit će mi vrlo teško uvjeriti suprugu da navija za nekog drugog otkad sam u Audiju, ona toliko voli Hamiltona, kao i ja.
Bude li situacija da vozači traže neku promjenu koja se ne može napraviti?
Boris: Uvijek traže najbolje. Svi vozači su takvi. Uvijek žele imati najbolji bolid naravno. Uvijek se bore da dobiju ili teže dobiti najbolji bolid.
Danas ima puno mladih vozača u Formuli 1. Kad gledate volan koji je vozio Michael Schumacher i onaj koji sada vozi Lando Norris, ima puno više gumba. Kao da je video igra, pretpostavljam.
Boris: Mislim da je dobra stvar da ima puno dobrih mladih vozača. Ali ono što ponekad zaboravljamo je da su se ti novi vozači u Formuli 1 već utrkivali u Formuli 2, Formuli 3, i pobjeđivali su na utrkama. Već su bili vrlo dobri. To zapravo nikako nisu početnici. Neki vozači su više navikli koristiti simulator od drugih. Svaki vozač je drugačiji.
Čekam da me ispravite da danas automobili Formule 1 nisu video igre...
Boris: Ne, nisu video igre. Svi ti gumbi su tu jer želimo izvući apsolutno najbolje performanse cijelog paketa. Za izvlačenje performansi potrebni su složeni sustavi. Vozači znaju kako ih koristiti.
Sezona F1 počinje u ožujku. Ali kada vi počinjete s novom sezonom?
Boris: Za mene je već počela prije godinu dana. Već smo potpuno fokusirani na sezonu 2026. Već smo tamo.
Želite li predvidjeti tko će pobijediti ove sezone?
Boris: Mislim da je ono što je lijepo u Formuli 1 to što je vrlo teško reći. Kad vidite vrijeme u kvalifikacijama, tako je blizu, nevjerojatno je. I to je ono što čini sve tako uzbudljivim.
Treneri u sportu kažu da je teže sjediti na klupi nego biti na terenu. Kako je gledati s kauča, a ne iz boksa?
Boris: Kad sam bio u Mercedesu, jedan moj kolega otišao je u mirovinu. I na zabavi povodom njegove mirovine rekao je, dobro je jer sada ću moći gledati utrku sjedeći na kauču umjesto da se skrivam iza kauča.
Znam taj osjećaj i kao obožavatelj Formule 1 i drugih sportova.
Boris: Da, jer kad tvoj motor juri po stazi, to je... Iscrpljujuće. To točno opisuje osjećaj koji tada imamo.
Ovaj je ionako samo došao pokupiti Rimac tehnologiju... Rimac je naivac pa mu ovi Rusko-srpski špijuni odnose tehnologiju...