Nakon velikog potresa, Muzej za umjetnost i obrt (MUO) prolazi temeljitu obnovu, ali i duboku transformaciju – ne samo zgrade, već i identiteta, koncepcije i odnosa s publikom. U toj prijelomnoj fazi, ulogu ravnatelja preuzeo je jedan od najiskusnijih hrvatskih kulturnih menadžera Sanjin Mihelić. S njim razgovaramo o novim projektima, viziji muzeja budućnosti, ulozi dizajna, planovima za stalni postav, izložbama u Budimpešti i Puli koje publici donose remek-djela iz bogatog fundusa MUO-a.
Kako izgleda jedan prosječan radni dan ravnatelja muzeja u egzilu?
Prosječan? Da krenemo od ranog jutra? Buđenjem u pet sati, čim odzvoni udarac čekićem po šini... dobro, možda ne baš točno tako. No, dovoljno blizu. Rekao bih, ne bitno drugačije od onoga mojih kolega kojima su uskraćene čari privremene adrese. Red sastanaka, red telefonskih razgovora, redenik mailova i poruka. Vrijeme za planiranje, pažljivo uneseno u raspored, koje se urušava pred hitnim situacijama. Nepoznate nepoznanice ne kucaju, one ulaze bez pitanja. Lijepo je, zanimljivo, dinamično... i baš nikada dosadno. Navikao sam na takav tempo rada, prijašnja iskustva i pozicije naučile su me da jedino marljiv i predan rad daju rezultate. Obožavam svoj posao!
MUO je jedan od statusno najvažnijih muzeja u Hrvatskoj, no još je u fazi obnove. Kako napreduju radovi i kada se očekuje povratak u matičnu zgradu?
Sve teče točno po planu – a dobar plan uključuje i sigurnosne vremenske margine. Bitno je da se ključni momenti prate i poštuju, a s time smo jako zadovoljni. U ovom smo trenutku upravo ondje gdje smo i željeli biti – otprilike godinu dana od dovršetka svih radova ugovorenih putem mehanizma Nacionalnog plana oporavka i otpornosti odnosno Projekta cjelovite i energetske obnove i opremanja MUO-a. Sredinom sljedeće godine bit će itekako vidljivo da je MUO na samom pragu otvaranja svojih dveri zagrebačkoj i hrvatskoj, ali i međunarodnoj javnosti. Razumijemo, i poštujemo činjenicu da su svi nestrpljivi, no, vjerujte nam, nitko više od nas. U kratkim crtama, dovršetak glavnih građevinskih radova pada u sredinu 2026., proces povratka djelatnika i fundusa odvijat će se u drugom dijelu te godine, a otvaranje s prvim izložbama u našoj obnovljenoj zgradi očekujemo tijekom 2027. godine.
Obnova je simbolično nazvana "MUO 2.0". Što ta oznaka konkretno znači u pogledu sadržaja, pristupa i odnosa s publikom? Je li obnova donijela više slobode ili ste morali mijenjati izvorne koncepcije stalnog postava?
Točno je da postoje imperativi, ali daleko od toga da nam je svugdje sužen prostor za kreativnost. Simbolična etiketa MUO 2.0 sublimira našu orijentaciju prema otvaranju vrata dijalogu, inovaciji i digitalnoj transformaciji. Ne smatramo se samo čuvarima prošlosti, već aktivnim sudionicima sadašnjosti i graditelji budućnosti. Moćno, nije li? Posjetitelje ne doživljavamo kao pasivne promatrače, već kao suradnike. Putem društvenih mreža, interaktivnih izložbi i digitalnih alata želimo stvarati sadržaje zajedno s publikom. Povezati se s lokalnom zajednicom i globalnim mrežama, eksperimentirati s novim formatima. Muzej 2.0 znači živi prostor ideja, otvoren za sve. Stalni postav radimo posve iznova. Istina je da smo na to bili "primorani" onom neželjenom intervencijom Majke/Sile/Boginje Prirode – ili komu ili čemu već to želite pripisati – iz ožujka 2020. Godine kojoj bi u bezbroj stvari bolje pristajao jedan drugi broj (hint: maknite dvice). Međutim, kao i uvijek, što svojom inicijativom, što zbog strateške, taktičke i operativne pomoći s drugih strana, stvoren je iznimno pozitivan kontekst unutar kojeg smo dobili priliku iznova definirati onaj temeljni sadržaj kojim se predstavljamo i obraćamo javnosti. Kad podvučeš crtu nad gubicima, kreni dalje. Pogledaš li pažljivije, shvatiš da si upravo dobio, ili stvorio, novu priliku. Mi smo dobili priliku stvoriti posve nov stalni postav Muzeja za umjetnost i obrt. Pa nije li to upravo fantastično?
Smatrate li da kultura – osobito muzeji – uživa dostatnu potporu u lokalnim politikama, proračunima i strateškom planiranju? Što biste osobno voljeli da se promijeni?
Je li nešto dostatno ili nije ovisi o kutu promatranja. Ako na primjer gledamo s financijske strane, onome tko daje uvijek je previše, dok je onome tko prima uvijek premalo. To je stvar perspektive. Riječ je o univerzalnom zakonu koji se neće tek tako promijeniti. No, da se ne upustim suviše u puko relativiziranje, nastojat ću biti konkretan: uzimajući u obzir relativnu snagu, bogatstvo i dosege našeg društva, rekao bih da možemo biti prilično zadovoljni potporom u lokalnim politikama, proračunima i strateškom planiranju. Grad Zagreb osnivač je velikog broja kulturnih ustanova, uključujući i jedanaest muzeja i galerija, za čije postojanje i djelovanje izdvaja ogromna sredstva, s jasnom tendencijom povećanja. Kultura je itekako prominentno zastupljena u gradskim politikama, za što od kraja 2023. godine postoji i strateška podloga u Programu razvoja kulture grada Zagreba 2024. – 2030. Može li i bolje od toga? Ma uvijek može bolje. Ali razloga za nezadovoljstvo, pogotovo one vrste koje vam oduzima vrijeme i energiju ondje gdje ih najviše trebate uložiti, znači u programe i razvoj, zaista nemamo.
Unatoč zatvorenim vratima, MUO je iznimno aktivan. Koje su ključne inicijative i projekti koje trenutačno provodite?
Kod nas je uistinu vrlo dinamično, nema praznog hoda. Na koju god stranu da se okrenete, cijeli MUO marljivo radi. Istovremeno se bavimo obnovom zgrade, uređenjem nove Galerije, pripremamo nekoliko monografija, na sve strane otvaramo izložbe, sudjelujemo u europskim projektima i razvijamo nove strateške projekte; istovremeno su neprestano u tijeku i standardni muzejski poslovi poput obrade i revizije fundusa, restauratorskih i konzervatorskih radova... ma cijelo vrijeme sve pršti od aktivnosti!
Otkako ste preuzeli vodstvo MUO-a, posebno ste intenzivirali međunarodne suradnje i nastupe u inozemstvu. Kako u tom kontekstu vidite budućnost muzeja i kamo ga vodite?
MUO je i ranije bio vrlo jak u međunarodnim kontaktima i suradnjama, pa u ovom slučaju nije riječ o nekoj novoj orijentaciji već više o nastavku usmjerenosti na suradnju na različitim razinama – lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i internacionalnoj. MUO je u stanju usmjeriti i prilagoditi svoj fokus na svaku od ovih razina. Može biti dobar i konstruktivan susjed (Galerija MUO), može biti nacionalni lider (vodeći hrvatski muzej lijepih i primijenjenih umjetnosti), regionalni partner (izložbe u Ljubljani i Budimpešti, projekti CultHeRit i Made-In), kao i zapažen igrač na široj međunarodnoj pozornici.
Uskoro slijedi izložba u Budimpešti, u suradnji s Veleposlanstvom RH i institucijom HUB – Hungarian Art and Business. Možete li otkriti više o toj suradnji i samoj koncepciji izložbe?
U Budimpešti smo u srijedu, 28. svibnja, u povodu Dana državnosti, otvorili izložbu 'U vječnom protjecanju', na kojoj mađarskoj publici predstavljamo posebno važna djela lijepe i primijenjene umjetnosti te dizajna iz zbirki MUO-a, nastala od druge polovine 20. stoljeća do prvih desetljeća 21. stoljeća.
Izloženi predmeti iz različitih zbirki prikazuju utjecaj važnih umjetničkih grupa i pokreta poput EXAT-a 51 i Novih tendencija, koji su oblikovali modernizam u Hrvatskoj i svijetu. Tako ćemo mađarskoj publici predstaviti djela koja pružaju presjek stvaralačkih izraza pretežito hrvatskih umjetnika i dizajnera poput Ivana Picelja, Aleksandra Srneca, Juraja Dobrovića, Miroslava Šuteja i Milana Vulpea. Poticaj za organizaciju izložbe stigao je od hrvatskog veleposlanstva u Budimpešti, a s kolegama iz galerije Hungarian Art and Business brzo smo i lako postigli suglasje u vezi ovog projekta.
Nedugo nakon toga otvarate MUO Galeriju u Ilici 163 – prvi stalni izložbeni prostor nakon potresa. Koliko je to važno za sam muzej, a koliko za publiku koja vas prati?
Jako nam je to važno, a vjerujemo da će i naša vjerna publika novu Galeriju dočekati s veseljem. Naravno, treba uzeti u obzir da je riječ o zapravo vrlo malenom prostoru te prilagoditi očekivanja toj činjenici. Galeriju namjeravamo koristiti za niz programa usmjerenih na izravnu komunikaciju s javnosti: konkretno, za izložbe, predavanja, predstavljanja, susrete i druženja s građanima, promociju i plasman muzejskih izdanja te ostale aktivnosti iz našeg muzejskog programa.
Svečano otvorenje planiramo za četvrtak, 5. lipnja, dakle za nešto manje od desetak dana, pa koristim ovu priliku da uputim i poziv svim čitateljima Večernjeg lista da nam se pridruže te večeri na Črnomercu. Galeriju otvaramo izložbom 'Muzej u malom', koja donosi sažet, ali reprezentativan presjek bogatstva muzejskih zbirki. Na ograničenom prostoru galerije bit će predstavljeno čak 15 zbirki – od keramike, oslikane kože i tekstila do namještaja i slikarstva – svaka jednim ili dvama pažljivo odabranim predmetima. Pripremljen je i program do kraja ove godine, koji se sastoji od najmanje sedam izložbi te niza drugih programa.
Intenzivno se pripremate za veliku izložbu u Puli, gdje će biti predstavljena remek-djela iz fundusa MUO-a. Što ta izložba znači za Pulu, a što za vaš muzej?
Na kraju uistinu intenzivna dva tjedna tijekom kojih ćemo prvo otvoriti izložbu u Budimpešti, a zatim i Galeriju MUO, u četvrtak 12. lipnja u suradnji s Arheološkim muzejom Istre u Puli otvorit ćemo izložbu 'Vidi umjetnost – umjetnost promjene', na kojoj će publika imati prilike vidjeti izbor od 145 najreprezentativnijih predmeta iz cjelokupnog muzejskog fundusa povodom 145. obljetnice MUO. Polazeći od činjenice da MUO tijekom obnove matične zgrade prolazi niz transformativnih procesa, izložba u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca temelji se na odabiru radova lijepih i primijenjenih umjetnosti te dizajna koji svjedoče o promjenama, kako na razini motiva i tema, tako i na razini forme umjetničkih djela. Osim estetske vrijednosti, odabrana remek-djela odražavaju vezu sa širim kontekstima u kojima su nastali, a koji su ključni za razumijevanje promjena u suvremenom društvu. Izdvojeni dio izložbe u Galeriji Amfiteatar donijet će uvid u konzervatorsko-restauratorske radove koji jasno ističu promjene koje se događaju predmetima protokom vremena.
Izložba će trajati do početka studenoga, dakle punih pet mjeseci, što znači da će zahvatiti cijeli ljetni period kada je Pula krcata turistima, kao i ranu jesen, kada će u njoj i popratnim programima moći u miru uživati i građani Pule i cijele Istre.
Nama je ova izložba prilika da u manjem obliku predstavimo najvažnija djela iz svog fundusa, a Pula dobiva jedinstvenu priliku da vidi djela koja će uskoro krasiti naš novi stalni postav te ih tada više nećemo moći tako lako i često prikazivati u drugim sredinama, barem ne u tolikom opsegu.
Na jesen planirate objavu velike MUO monografije – prve nakon gotovo pola stoljeća. Koliko je zahtjevno bilo realizirati tako opsežan projekt?
Mogli bismo reći da je i dalje zahtjevno, s obzirom na to da je rad na monografiji još u tijeku. U redu, malo se šalim – stvari idu po planu i monografija će tijekom ove godine biti predstavljena javnosti, dakle tijekom cjelogodišnje proslave naše 145. obljetnice. Monografija, koju MUO priprema u suradnji sa Školskom knjigom, donosi sveobuhvatan pregled povijesti i razvoja Muzeja od 1880. godine do danas. Na njoj se zapravo radi već niz godina, uz sudjelovanje gotovo svih stručnih djelatnika MUO-a. Svako poglavlje prati razdoblje jednog ravnatelja, počevši od Izidora Kršnjavoga, a posebno su obrađeni zgrada Muzeja i planovi za budućnost. Jako se radujemo ovoj publikaciji, a siguran sam da je naš entuzijazam posve opravdan te očekujemo da nam to uskoro potvrdi i pozitivna reakcija stručne i šire javnosti.
Postoji li neki predmet, zbirka ili sadržaj iz fundusa MUO-a koji će u obnovljenom muzeju dobiti novu interpretaciju ili prezentaciju koja bi mogla iznenaditi publiku?
Vjerujemo da publiku čeka niz iznenađenja, s obzirom na to da će ih u obnovljenom MUO-u dočekati potpuno nov stalni postav. Naš je stručni kolektiv izradio novu muzeološku koncepciju stalnog postava, u kojoj su razrađene postavke o prostoru i ciljevima novog postava, raspored tematskih cjelina, kronološko-tematski pregled stilova, kulture življenja, društvenih fenomena i tehnologija od srednjeg vijeka do suvremenosti, uključujući teme poput sakralne umjetnosti, judaike, ratova, socijalizma, popularne kulture i dizajna. Naglasak je na interpretaciji građe, suvremenom pristupu posjetiteljima i digitalnoj nadogradnji sadržaja, uključujući virtualne obilaske. Na ovu idejnu koncepciju tek se treba nadovezati idejni i izvedbeni projekt stalnog postava – a dobra je vijest da se nalazimo pred objavljivanjem natječaja za nabavu ovog projekta.
Ima li neko umjetničko djelo iz vašeg fundusa kojem se uvijek iznova vraćate?
Možda sam još previše 'nov' u MUO-u pa se još nisam dovoljno čvrsto vezao za pojedina djela – pretpostavljam da će i do toga doći s vremenom. Međutim, moj je glavni fokus ipak u prvom redu usmjeren na sagledavanje šire slike – a fundus MUO-a od stotinu tisuća predmeta impozantna je i impresivna cjelina koja nikoga ne može ostaviti hladnim.
Kad biste mogli "preseliti" jedan eksponat iz bilo kojeg muzeja na svijetu u MUO – što bi to bilo i zašto?
Da nam u krilo uistinu padne takva prilika, vjerujem da bih pravo izbora prepustio svojim kolegicama, kustosicama MUO-a. No, da ipak baš ja krenem izabirati, sumnjam da bih se uspio othrvati sirenskom zovu Boschova Vrta zemaljske naslade ili, eventualno, Brueghelovu Trijumfu smrti. Iako, ovakav bianco ček za legalno 'maznuti' Louvreu Mona Lisu također nije lišen privlačnosti. A zašto? Subjektivno, jer je riječ o djelima koja su me uvijek fascinirala. Objektivno, jednostavno sam naveo nekoliko najvažnijih umjetničkih djela svih vremena.
Na što ste osobno najponosniji otkako ste postali ravnatelj MUO-a – i što biste željeli da ostane kao vaš potpis?
Jako me raduje što funkcioniramo kao skladan tim. MUO je vrlo velik kolektiv za naše muzejske i uopće kulturne prilike u gradu i državi, a u takvim situacijama nije uvijek posve jednostavno niti se podrazumijeva da će svi stalno gurati kao jedan prema zajedničkom cilju – a nama se tako nešto ipak događa. Vjerujem da u tome ima i mojeg doprinosa, iako najveće zasluge za to idu upravo cijelom kvalitetnom timu koji MUO ima.
Postoji li neki strani muzej koji vam je uzor ili inspiracija – bilo u načinu rada, interpretaciji zbirki ili komunikaciji s publikom – i kako biste voljeli da MUO razvije slične prakse?
Nije tajna da je naš pogled usmjeren prema londonskom muzeju Victoria&Albert, s kojim dijelimo slične temeljne vrijednosti – očuvanje i promociju primijenjene umjetnosti i dizajna. Riječ je o vjerojatno najvažnijem svjetskom muzeju iz ovog područja, koji kombinira visokokvalitetnu zbirku s inovativnim interpretacijama te publiku svih generacija. Multidisciplinarni pristup, suvremeni postavi, suradnje s dizajnerima i industrijom te snažna digitalna prisutnost čine ga relevantnim i u 21. stoljeću. MUO dijeli sličan genetski kod – nastao je u duhu prosvjetiteljstva i industrijske modernizacije, te se, poput V&A, razvija u smjeru muzeja otvorenog dijalogu, edukaciji i inovacijama. V&A pokazuje kako institucija može istodobno čuvati baštinu i biti platforma za budućnost, što je put kojim MUO također kroči.
Kakvu ulogu MUO može i treba imati u oblikovanju kulturnog identiteta Zagreba 2030. godine?
Važnu. Veliku. Ogromnu. MUO je nedvojbeno jedan od najvažnijih zagrebačkih i hrvatskih muzeja – a to ne namjeravamo biti samo po svojoj slavnoj povijesti, već još i više zbog kvalitete svojeg programa, atraktivnih izložbi i svojih širom otvorenih vrata različitim publikama. Do 2030. želimo postati ključna točka kulturne i identitetske prepoznatljivosti Zagreba – mjesto gdje se prošlost susreće s budućnošću, gdje baština postaje živo iskustvo, a dizajn, umjetnost i svakodnevica progovaraju zajedničkim jezikom.
Kakav je vaš osobni odnos prema popularnoj kulturi – jeste li više Bowie ili Bach?
Recimo to ovako: Bacha cijenim – ta cijeli život slušam klasičnu glazbu – no Bowie je nešto posve posebno, kategorija za sebe. Otkad znam za glazbu, obožavam ga. Ne samo kao muzičkog genija – a sam sa sobom još moram raspraviti volim li više Hunky Dory, Ziggyja, Low ili Scary Monsters – nego još više kao vulkan kreativne energije i vrhunskog umjetnika promjene. Obojica mogu poslužiti kao inspiracija, naravno – no jedino je Bowie to stalno i trajno.
Kad biste imali neograničen budžet i jednu praznu halu, kakvu biste izložbu postavili?
Znate što, koračamo vremenom vjerujući da će MUO u budućnosti prepoznati i stvoriti još puno novih prilika za promicanje kulture i baštine, a to je već pola puta do uspjeha. Drugi dio jednadžbe, neograničen budžet, naravno nikada nećemo imati. No, ako baš želite da krenemo u smjeru 'što bi bilo kad bi bilo' te vas zanima baš što bih ja osobno ondje postavio, onda bi to bila jedna sto posto otkačena izložba s glazbenom tematikom uz različite umjetničke i dizajnerske forme. 'Ajmo reć' da sam već starija generacija, pa bih se zadržao na posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća – s crtežima Rogera Deana, slikama Dona Van Vlieta, Zappinim kreacijama, Bowiejevim inkarnacijama... izvedena na suludo razigran način. Tražio bih načine kako da to bude izložba koju se jednostavno mora vidjeti, gdje god i odakle god da ste.
Gdje osobno vidite MUO za pet godina? U kojem smjeru ide vaša vizija muzeja budućnosti?
U skoroj budućnosti vidim MUO kao iznimno otvoren, dinamičan, inkluzivan i relevantan prostor razmjene ideja, učenja, propitivanja i kreativnosti. Vidim ga kao inkubator inovativnih programa, kao generator suradnje s lokalnom i međunarodnom zajednicom. Vjerujem da MUO može i treba biti muzej budućnosti – kulturna jezgra Zagreba i Hrvatske 2030. godine.
