Novo izdanje Školske knjige pod naslovom "Početci pismenosti u Europi – Prapovijesna pisma Grčke i Cipra" Helene Tomas, objavljeno u biblioteci Lucius, predstavljeno je u Velikoj dvorani Školske knjige u Zagrebu. O tome vrijednom djelu vodeće hrvatske stručnjakinje za egejska pitanja i jedne od vodećih svjetskih stručnjakinja za pisma linear A i linear B iz brončanog doba govorili su recenzentica prof. dr. sc. Marina Milićević Bradač, autorica prof. dr. sc. Helena Tomas i predsjednik Upravnog odbora Školske knjige dr. sc. Ante Žužul. Predstavljanje knjige vodio je urednik dr. sc. Deniver Vukelić.
Sveučilišni udžbenik Početci pismenosti u Europi – Prapovijesna pisma Grčke i Cipra posvećen je prvim pismima nastalim u egejskoj civilizaciji koja je temelj svake kasnije europske civilizacije, izjavila je recenzentica knjige prof. dr. sc. Marina Milićević Bradač.
„Pisani tragovi egejske civilizacije govore o tadašnjoj kulturi i načinu života, ali i o početku onoga što ćemo poslije shvaćati kao europsku kulturu. Ta su pisma iz brončanog doba dio sveukupnog kulturnog i klasičnog naslijeđa i zato su itekako važna za hrvatsku kulturu. Kod nas dosad nije bilo ovakvih knjiga koje su nastajale na temelju izvornih materijala u muzejima u Grčkoj, na Kreti i Cipru. Prof. dr. sc. Helena Tomas jedna je od vodećih znanstvenica u svijetu za ovu problematiku i njezina će knjiga biti zamijećena i izvan hrvatskih granica”, istaknula je prof. dr. sc. Marina Milićević Bradač.
Oslanjajući se na recentnu znanstvenu literaturu i vlastita dugogodišnja istraživanja, autorica u knjizi daje sustavan pregled i najnovija tumačenja najranijih europskih pisama – kretskoga hijeroglifskog pisma linear A i linear B te ciparsko-minojskog pisma i ciparskog silabičkog pisma.
Prapovijesna pisma Grčke i Cipra, ponajprije pisma linear A i linear B, srž su njezina znanstvenog rada i tema disertacije koju je obranila na Sveučilištu u Oxfordu 2004. godine. Na osnovi te disertacije nastala je knjiga Početci pismenosti u Europi – Prapovijesna pisma Grčke i Cipra za koju se prof. dr. sc. Helena Tomas dodatno pripremala sudjelujući u arheološkim istraživanjima u Grčkoj i provodeći opsežna znanstvena istraživanja u knjižnicama Atene, Oxforda, Cambridgea, Londona, Marburga, Heidelberga i mnogih sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ta vrsna hrvatska znanstvenica, redovita profesorica u trajnom izboru i predstojnica Katedre za klasičnu arheologiju te autorica knjige Prapovijesni Kikladi (Školska knjiga, 2016.) napisala je svoju novu knjigu u veoma neuobičajenim i teškim okolnostima – tijekom oporavka od zamalo kobnoga trostrukog moždanog udara pretrpljena 2019. godine o čemu piše u predgovoru knjige. Posljedica tog udara paralizirana je lijeva strana tijela zbog čega ne može hodati i služiti se lijevom rukom. Cijela je knjiga, ističe, natipkana samo jednom rukom.
Knjigu je posvetila „svojoj akademskoj majci”, profesorici Marini Milićević Bradač, koja ju je, kako napominje u predgovoru, uvela u svijet minojske i mikenske civilizacije, podržala u odluci da doktoratom u Oxfordu usavrši svoja znanja o egejskim pismima, angažirala na Katedri za klasičnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te motivirala da uvede niz novih kolegija o temi egejske arheologije i mikenske epigrafije.
"Kad sam poslije buđenja iz dvotjedne inducirane kome shvatila da sam postala osoba s invaliditetom, bila sam deprimirana i teško prihvaćala to stanje. Profesorica Marina Milićević Bradač telefonski me hrabrila. Ključan je bio telefonski razgovor u kojemu mi je rekla: 'Helena, ne možete hodati i bit ćete na dugotrajnu bolovanju. Budući da su Vam kognitivne funkcije i um na sreću ostali neoštećeni, počnite planirati poglavlja svoje sljedeće knjige' (znala je već otprije da želim napisati knjigu o starim pismima u Grčkoj). Odgovorila sam joj da će mi u takvu stanju biti jako teško pisati knjigu”, prisjeća se autorica.
No prof. dr. sc. Marina Milićević Bradač nije htjela odustati i izgovorila je poticajnu rečenicu: „Kad god pomislite da je teško, sjetite se Kennedyjeva govora 1962. godine u Houstonu kad su Amerikanci planirali let na Mjesec. Tada je rekao: 'Odabrali smo letjeti na Mjesec ne zato što je to lako, nego baš zato što je teško i voljni smo suočiti se s tim izazovom.'”
„Tim citatom profesorica Milićević Bradač dala mi je mentalnu snagu i odlučnost da poslije povratka kući iz bolnice sjednem u svojim invalidskim kolicima za računalo i počnem pisati. Tri godine poslije rukopis je bio gotov. Pokazalo se da je upravo pisanje knjige bilo lijek kojim sam pobijedila depresiju prouzročenu invaliditetom”, napominje ugledna hrvatska arheologinja.
Prema njezinim riječima tragovi prapovijesnih pisama Grčke i Cipra pronađeni su uglavnom na glinenim pločicama i u manjem broju na kamenim predmetima i srebrnom nakitu. Najvažnije grčko pismo linear B, dešifrirano 1952. godine, pokazalo je da su Grci bili pismeni čak tisuću godina prije nego što je uveden grčki alfabet. Dosad je, navodi prof. dr. sc. Helena Tomas, pronađeno oko 5500 glinenih pločica s pismom linear B, i to u Knosu, arheološkom nalazištu na sjeveru Krete, i među ostatcima kraljevske palače iz mikenskog razdoblja u drevnom gradu Pylosu u grčkoj pokrajini Meseniji. Ti vrijedni arheološki nalazi čuvaju se u Arheološkom muzeju u Iraklionu, najvećem gradu na otoku Kreti, i u Nacionalnom arheološkom muzeju u Ateni.
Prapovijesna su pisma Grčke i Cipra uglavnom upotrebljavana za administrativne svrhe. Na glinenim pločicama zapisana su, primjerice, dobra koja su donošena u palaču kao porez, žrtve koje su stanovnici prinosili bogovima, razni trgovački proizvodi te recepti za parfeme, uglavnom od ruže i kadulje, koje su stari Grci proizvodili i izvozili u Egipat i na Levant. Ta, iznimno dragocjena, najstarija pisma zapadne civilizacije dokazuju da su Grci u doba egejskih civilizacija imali dobro razvijenu činovničku službu, da su zapisivali količine i izvodili prve matematičke operacije zapisane u zapadnoj civilizaciji te da su, kao izvrsni pomorci, trgovali na području cijeloga sredozemnog bazena.
Autorica knjige doktorirala je u Oxfordu i s temom lineara A, pisma minojske civilizacije koje još uvijek nije dešifrirano niti je identificiran njegov jezik unatoč stogodišnjem trudu stručnjaka. Za uspješno rješavanje te zagonetke koja pomalo obeshrabruje znanstvenike potrebno je, pojednostavnjeno rečeno, pronaći nove arhive glinenih pločica, povećati fundus zapisa i broj riječi.
„Kopala sam na Kreti na nekim arheološkim nalazištima nadajući se da ću naći toliko željene glinene pločice, ali to se, na žalost, nije dogodilo. Moj je cilj dešifrirati linear A i zbog toga sam učila puno indoeuropskih i neindoeuropskih jezika među kojima su hetitski i luvijski. Nada je još prisutna. Stoga i ovu knjigu doživljavam kao trijumf nakon trostrukoga moždanog udara. Poslužila mi je kao vrlo učinkovit antidepresiv s pomoću kojega sam spoznala da invaliditet nije prepreka za kvalitetan život. Posebnu zahvalnost za nastanak ove knjige dugujem svojim roditeljima Jozi i Jadranki Tomas”, istaknula je Helena Tomas.
