Nema klinca koji u metropoli ne zna za Belu IV. i njegovu Zlatnu bulu. Međutim, u Križevcima, koje domaći zovu tek – Križevac, za njih je jednina, za nas ostale množina, ponosno će tu u centru reći:
– Stariji smo od Zagreba! Nas spominje Bela III., a taj nije bio otac vašeg Bele IV., nego mu je bio – djed! Dok je Zagreb bio tek neki brežuljak s crkvom, mi smo već bili priznati slobodni kraljevski grad – ponosni su Križevčani.
Čovjek koji je vidio mnoge gradove koje mi drugi vjerojatno nećemo, od Beiruta, Buenos Airesa, Pattaye, Kuala Lumpura pa sve do Honolulua, Paname, Osake i Guadalajare proveo je Večernjakove reportere svojim Križevcem. Antun Gold (75) bio je kapetan 32 broda, među kojima je bio i "Sara", svojedobno šesti najveći brod na svijetu. Pionir je obiteljskog smještaja u Križevcima, kod njega i njegove supruge Branke spavali su i Arsen Dedić, Zvonko Bogdan, Ibrica Jusić, TBF, Rade Šerbedžija, Nina Badrić...
Etno-park i čokolaterija
– Bangkok je, dakako, zanimljiv svim mornarima (smijeh). Lijepo je i na Jamajki, svidjelo mi se i u Busanu, u Južnoj Koreji. Amerika je užurbana, a mislim da je Melbourne nekako najbliži našem mentalitetu. Ljudi su tamo veseli, sretni, neopterećeni svakodnevnim brigama – govori kapetan Gold, koji je i turistički vodič.
– Ipak, od svih gradova, luka, oceana i svjetskih mora na kojima sam proveo 42 godine, ne bih ništa dao za moje Križevce! Jer, ovdje sam odrastao, a i provodio godišnje odmore. Svi nekamo putuju, a ja sam se odmarao – kod kuće. I uživao! – govori kapetan duge plovidbe.
On i supruga prvi su počeli iznajmljivati smještaj u gradu, djeca su započela vlastite živote, ostali su sami u velikoj kući, a sobe su uredili kao brodske kabine. Na policama se nalaze i preparirane piranje iz Amazone, zbirka figura Inka iz Perua, te čak 70 komada pivskih čaša koje su kao suvenir donesene iz Hard Rock Caffea diljem planeta.
– Kada sam vodio turiste po Križevcima, iznenađeni su bili Križevačkom grkokatoličkom katedralom kao i rimokatoličkom konkatedralom u kojoj je djelo Otona Ivekovića "Krvavi sabor križevački". Grad smo s devet crkvenih tornjeva, kamo god pogledaš – toranj! Najljepša je panorama grada s tornja Hrvatskog doma. Otišli bismo i do sinagoge, stare vijećnice, biskupskog dvora, Etno Parka, Svete Ane, palače županije, a obavezna bi stanica bila pivo u Križevačkoj pivovari. Englezi su guštali u križevačkom crnom, a Česi u jAPA–i. Turiste veseli i čokolaterija Hedona... – govori umirovljeni turistički vodič Gold.
– Imamo slavnu prošlost, jedan smo od najstarijih gradova kontinentalne Hrvatske, ovdje je stolovao Sabor, a u našoj staroj sabornici potpisana je Pacta Conventa, dogovor da Mađari dođu vladati nad nama, a onda smo se nakon tog potpisa 800 godina borili protiv njih! Dugogodišnji sam član Gornjogradskog dobrotvornog i kulturnog društva Lipa koje održava i promiče starohrvatske pučke i građanske običaje. Aktivan sam i u zvjezdarnici Kozmološkog centra koja je posljednji hit u gradu, a član sam i Astronomskog društva Križevci.
Domaći ovdje otkrivaju i kako su, svojedobno, kćeri bogatih križevačkih obitelji čuvale noćnu stražu banu Josipu Jelačiću kada bi spavao u biskupskim dvorima, pa je Križevačka djevojačka straža vrlo aktivna i danas. Ističu i to da je prvi hrvatski pilot bio – njihov susjed.
Novak u Penkalinom avionu
– Dragutin Novak letio je prvi u Penkalinu avionu na Borongaju. Živio je tu u Donjem Gradu, a Penkala je bio konstruktor, on se nije usudio sjesti u vlastiti avion. Mi iz Križevca oduvijek smo bili hrabri! Poslije će Novak voditi i bečku školu letenja, instruirati vojne pilote Austro-Ugarske.
U kraju punom priča danas se dobro jede u restoranu Tomislav, po gablecima je poznat Kalnik, a dobri su i restoran Klara, Gornjevinska klet te seoski turizam Rakić.
– Uvijek je postojao antagonizam između stanovnika našeg Gornjeg i Donjeg grada. Jednom su ovi iz Donjeg grada tražili susjede da im posude vješala, njihova su bila dotrajala, a imali su već osuđenog zatvorenika, no naši stari iz Gornjeg grada odbili su im posuditi. Rekli su: "Nemremo vam galge dati, mi to čuvamo za nas i za našu decu." (smijeh). Ni galge im nekoć ne bi dali! A danas smo svi u ljubavi i slozi... Usto, Marija Terezija ujedinila je dva grada koji su se zvali Križevac i od tada je ime grada u množini – Križevci. No mi to ne priznajemo, i dalje smo Križevac. Ona neka mijenja po Beču (smijeh).
