Marko Tolja, jedan od najprepoznatljivijih glasova na hrvatskoj glazbenoj sceni, priprema se za veliki koncert u Tvornici kulture 5. travnja. Ovaj talentirani pjevač, čiji su hitovi postali nezaobilazni na radijskim postajama, u svojoj karijeri osvojio je mnoge obožavatelje, a sada će im pružiti priliku da ga dožive u intimnijem i energičnom ambijentu jednog od najvažnijih zagrebačkih glazbenih prostora. Za ovaj nadolazeći nastup Marko je obećao poseban repertoar koji će uključivati njegove najveće hitove, ali i nekoliko novih iznenađenja.
U Zagrebu ćete 5. travnja nastupiti u Tvornici kulture. Poznato je da svake godine u prosincu u Zagrebu radite Sinatrovo, a ovo će ipak biti drukčiji koncert? U posljednjih nekoliko godina zagrebačku sam publiku stvorio putem Sinatrova, manifestacije koja je nadmašila sva moja očekivanja. Ove godine u prosincu slavimo deset godina od prvog Sinatrova, odnosno od stotog Sinatrinog rođendana. Tako da ću morati ovu godinu proslaviti malo jače. To će biti glavni događaj u Zagrebu. Sad već nastupamo u dvoranama koje primaju tisuću, dvije tisuće ljudi, jer je interes ogroman, a to me jako veseli. Kad sam počinjao s tom vrstom glazbe, osim vlastitog autorskog stvaralaštva, želio sam popularizirati taj žanr u Hrvatskoj i, eto, očito sam donekle uspio u tome. No, s druge strane, to je pomalo dvosjekli mač. Na tim koncertima izvodim dvije, tri svoje pjesme, ali uglavnom izvodimo Sinatrine standarde, što moje obožavatelje malo žalosti, jer žele više mojih pjesama. Tako da smo nakon Dore i svega odlučili organizirati klupski koncert, na kojem ćemo uglavnom izvoditi moje pjesme, ali, naravno, dotaknut ćemo se i Sinatre.
Kako će izgledati koncert i tko će biti gosti? Za sada nemam goste, a mislim da će možda tako i ostati. Imamo bend koji je proširen brass sekcijom, a to su vrhunski glazbenici s kojima imam sreću surađivati gotovo 20 godina. Bit će mojih pjesama, evergreen hitova, ali i standarda. Taj će koncert biti za svakoga ponešto.
Ove godine obilježavate 19 godina karijere. Obično ljudi kad rade intervjue, kažu: 'Oduvijek sam želio biti pjevač', ali vi niste išli u pjevačku školu, niste planirali biti pjevač. Uvijek sam znao da imam dobar sluh i da lijepo pjevam. Slučajno sam postao pjevač jer sam počeo pjevati u klapi. Jedan put, u lokalnom kafiću, moj je prijatelj slavio rođendan, a tamo je bio klavir. Sjeo sam, počeo svirati i pjevati, a čovjek koji je bio u klapi pozvao me da se pridružim. Bio sam u klapi četiri godine, a onda sam slučajno išao snimati pjesmu gdje me čuo Olja Dešić, moj prvi producent. On me potaknuo da pjevam i tako smo počeli snimati pjesme. Nikada nisam išao na privatne satove pjevanja, ali puno sam naučio u klapi jer je naš voditelj bio operni pjevač, pa je podučavao tehnike pjevanja. Upisao sam faks, ekonomiju, završio prvu godinu, a onda sam počeo pjevati. I tako je i ostalo.
Rijeka je poznata po rock izričaju. Kako ste vi našli svoje mjesto u drugoj vrsti glazbe? Rijeka je nekad bila poznata po rocku, ali, iskreno, taj rock je prošlost. Nažalost, rijetko se može naći pravi rock klub u Rijeci. Danas je Rijeka više grad jazza. Mnogi riječki glazbenici poput Elvisa Stanića, Tončija Grabušića sviraju jazz. Iako nisam bio striktno jazz pjevač, swing mi je došao prirodno jer je to bila glazba koju je moj otac slušao. To sam zavolio i s vremenom se okrenuo tome. Pjevanje tih standarda postalo mi je prirodno. Jako sam zavolio swing, kao što je moj otac volio Olivera. Kad sam počeo pjevati, bilo mi je logično da pjevam to što volim. Iako je bio teži put, na kraju mi je to donijelo uspjeh jer sam bio drugačiji.
Ove ste godine nastupili na Dori s pjesmom "Through The Dark", koja govori o mentalnom zdravlju mladih. Kako je ona nastala? Pjesma je nastala spontano. Kad sam nastupao na humanitarnom koncertu o mentalnom zdravlju, saznao sam strašne podatke i to me jako potreslo. Naravno da na to gledaš drugačije kao roditelj. Onda sam radio na Voice Kidsu, gdje smo surađivali sa psiholozima, koji su mi rekli još neke podatke. Zaprepastilo me. Melodija je došla prvo, a refren mi je pao na pamet na engleskom. Tako je nastala pjesma. S Mijom Dimšić dovršili smo tekst, a cilj mi je bio pokrenuti razgovor o toj temi. Na Dori sam nastupio kako bih prenio poruku i bilo mi je drago što su je mediji ozbiljno shvatili. To je veliki problem, a često se gura pod tepih.
Kako vam je bilo na The Voice Kids? Vidjeli smo da ste bili emotivni, pa čak i zaplakali? Zaplakao sam puno puta. Mislim da to ima puno puno veze s tim da sam otac dvoje male djece. The Voice Kids najljepši je televizijski projekt koji sam ikada radio, a radio sam ih puno. To je i prvi prvi show gdje sam ja bio ja. Do sada sam uvijek imao neku ulogu, recimo u "Zvijezde pjevaju". Kad sam bio tamo u žiriju, dobio sam ulogu da budem najstroži član žirija. Onda su me ljudi počeli doživljavati kao nekog arogantnog i groznog lika. Što ja, zapravo, nisam. A u The Voice Kids sam doživio neku renesansu pred publikom. Ta ista publika koja me preko "Zvijezde pjevaju" baš nije voljela, sad me zavoljela i stvarno moram biti zahvalan tom showu, što mi je otvorio vrata neke nove publike. Uživao sam u svakom trenutku.
Kako vaši sinovi stoje s glazbom? Jesu li nadareni? Niko ima godinu i pol i počeo je plesati, ima ritma. A stariji Maro, on ima sluha. Zanima ga da nešto svira, lupa po klaviru i tako, ima sve moguće instrumente, pa isprobava, ali strahovito dobro pamti melodije. Zna i ponoviti. Tako da mislim da bi i moglo biti nešto od njega.
Kako je počela ljubav između vas i vaše supruge? Spominjali ste da je sve počelo na društvenim mrežama. Ona je tada još radila kao model. Nosila je reviju na kojoj sam ja pjevao, odnosno na after partyju te revije sam pjevao i ja sam je tada skužio. Nismo se tamo stigli upoznati, pa sam joj na Facebooku poslao zahtjev i poruku. Ona nije mogla vjerovati da sam to stvarno ja. Poslije sam saznao i da je moj fan, bila mi je na koncertima. A ja sam je na kraju oženio.
Čime se bavite u slobodno vrijeme, ako ga uopće imate? Volio sam čitati, to sada uopće ne stignem jer i kad bih navečer krenuo nešto čitati u devet i pol zaspem već pred televizorom. Išlo me i crtanje. Volio bih se tome vratiti. To ću morati čekati da klinci još malo narastu, jer imam to u sebi, naslijedio sam od djeda.
Hoće li i Tolja uzeti otpremninu?