Krešimir Šustić, PR menadžer Marka Bošnjaka koji nas je ove godine predstavljao na Euroviziji, prenio nam je dašak atmosfere iz švicarskog Basela koji je bio ovogodišnji domaćin prestižnog natjecanja.
Kako ste doživjeli Basel kao domaćina Eurovizije? Je li grad bio u duhu natjecanja?
Basel se zaista potrudio biti dostojan domaćin Eurovizije. Cijeli grad bio je u znaku glazbe, od ukrašenih izloga, zastavica i plakata po trgovima i ulicama, do raznih pop-up događanja, koncerata i street performancea koji su dodatno grijali atmosferu. Lokalci su bili iznimno srdačni, a energija u zraku bila je nevjerojatna. Osjetio se taj ponos što upravo njihov grad ima čast ugostiti ovako veliko i značajno glazbeno natjecanje. Sve je bilo iznimno dobro koordinirano, ali bez onog hladnog osjećaja prevelike kontrole. Bilo je živo, šareno i iskreno veselo. Prvi tjedan, u Baselu su boravile samo delegacije država predstavnika i grad je bio puno mirniji, ali idealan za razgledavanje i obilazak. Budući da nam je tada tempo bio puno sporiji, imao sam vremena za detaljno upoznavanje grada, otkrivanje lokalnih/skrivenih mjesta i upoznavanje švicarske kulture življenja. Drugi tjedan pristigli su predstavnici medija i eurovizijski fanovi, i tek tada je atmosfera postala potpuno eurovizijska. Ulicama su orile pjesme, pozitivna energija i zabava na svakom kutku. Ljudi su ulicama hodali sa zastavama i prepoznatljivim simbolima svojih država. Doživjeti tako nešto uistinu je neopisivo.
S obzirom da ste prošle godine bili u Malmöu na Eurosongu, koliko su se razlikovala ova dva grada po pogledu gostoljubivosti i organizacije same Eurovizije?
Iskustvo u Malmöu i Baselu bilo je iznimno pozitivno, ali na potpuno različite načine, što mi je omogućilo da iz prve ruke osjetim kako razlike u kulturi i mentalitetu oblikuju pristup tako velikom događaju poput Eurovizije. Malmö je bio oličenje švedske preciznosti, minimalizma i funkcionalnosti. Organizacija je bila vrhunska, sve je bilo isplanirano do najsitnijeg detalja, bez prostora za improvizaciju. Aplikacije, vodiči, službeni info punktovi, rasporedi, sve je bilo ažurno, dostupno i logično strukturirano. No, uz svu tu učinkovitost, atmosfera je bila pomalo rezervirana. Ljudi su bili ljubazni, ali su držali distancu, a grad, iako je ugostio Euroviziju, nije se toliko “dao” u smislu ukrašavanja i integracije festivala u svakodnevicu. Malmö je djelovao više kao pozornica na kojoj se odvija velika predstava. S druge strane, Basel je ponudio potpuno drugačiji doživljaj. Organizacija je također bila na izuzetno visokoj razini, sve je funkcioniralo savršeno, bez stresa i kaosa, ali s puno više osobnosti i lokalnog šarma. Grad se doslovno transformirao u eurovizijsko središte - ne samo fizički, kroz dekoracije, već i emocionalno. Imao sam dojam da cijeli grad ne samo da ugostio Euroviziju, već je i sam postao njen sudionik. Malmö je pokazao kako se Eurovizija može organizirati “po pravilima”, a Basel je pokazao kako se ona može doživjeti “srcem”.
Koji vam je bio prvi dojam kada ste stigli u Basel?
Kada sam prvi put stigao u Basel, osjećaj je bio gotovo nadrealan. Nakon izlaska iz autobusa, sve je djelovalo izuzetno uredno, elegantno i pomalo aristokratski. Oduševio me grad koji ne pokušava impresionirati površnim sjajem, nego sofisticiranom tišinom. Prvo što sam primijetio bio je nevjerojatan sklad između tradicionalne i moderne arhitekture. Povijesne zgrade sa šarenim pročeljima i krovovima savršeno se stapaju s futurističkim konstrukcijama od stakla i čelika. Grad odiše suptilnim luksuzom i tišinom, nije bučan, nema agresivnih reklama, sve je smireno i precizno posloženo. Ljudi su bili ljubazni, a čistoća grada me zapanjila. Svaki kutak Basela uređen je s ljubavlju prema detaljima. Najviše me se dojmila šetnica uz rijeku Rajnu, na kojoj grad ''živi i danju i noću. Svaki slobodan dan provodio sam sunčajući se i ispijajući kavu na obali rijeke koja je toliko čista da se lokalci kupaju u njoj.
Kakve su cijene u Baselu u usporedbi s Hrvatskom – posebno hrana, smještaj i javni prijevoz?
Švicarska definitivno nije jeftina, a Basel to potvrđuje. Cijene su značajno više nego u Hrvatskoj. Ručak u običnom restoranu, bez pića, otprilike košta od 25 do 35 CHF (oko 30-ak eura), dok večera u boljem restoranu s desertom i pićem lako prijeđe 60 - 80 CHF po osobi. Čak je i fast food nekoliko eura skuplji - običan burger i piće koštaju 18 CHF. Namirnice u dućanima također su skuplje nego u Hrvatskoj. Tijekom Eurosonga, cijene smještaja skočile su u nebesa. Potražnja je bila ogromna, tako da su i cijene hotela i najma apartmana bile uistinu visoke, ali na razini. Što se tiče javnog prijevoza, delegacije su imale besplatan javni prijevoz. Budući da obožavam hodati i istraživati grad, a i hotel je bio na odličnoj poziciji, nisam imao potrebe koristiti javni prijevoz u velikoj mjeri. No, ono što mogu naglasiti je da su tramvaji izuzetno uredni i točni.
Koje lokalne specijalitete ste imali priliku probati i jeste li otkrili neko omiljeno švicarsko jelo?
Kada si u Švicarskoj, prvo što ti padne na pamet su sir i čokolada – i to s razlogom! Budući da sam veliki zaljubljenik u oboje, moram priznati da sam stvarno uživao u nesvakidašnjim okusima. Posebno me oduševio Fondue koji je za mene više od običnog jela. U Švicarskoj je konzumacija istog ritual. Vruća posuda s topljenim sirom (najčešće mješavina Gruyèrea i Emmentalera), vino, komadići kruha i dobro društvo. Atmosfera za stolom bila je savršena, svi smo se naginjali prema središtu stola, smijali se kada nam je kruh sklizno s vilice… Osim božanstvenog okusa topljenog sira, taj trenutak dijeljenja čini fondue posebnim. Iako sam fokusiran na svakodnevnu konzumaciju zdravih obroka, nisam mogao odoljeti švicarskoj čokoladi. Posebno me se dojmio workshop u čokoladarnici Beschle, na kojem smo imali prilike upoznati se s cijelim procesom izrade čokolade. Izrada naših vlastitih čokolada bio je šlag na torti koji je posjetu čokoladarnici učinio nezaboravnim iskustvom i trenutkom u kojem su uživala sva osjetila. Dojmio me se i Basler Läckerli, tradicionalni keksi s medom, orasima, narančinom koricom i začinima. Nevjerojatno je aromatičan i odličan poklon za najbliže.
Jeste li imali priliku posjetiti neke znamenitosti u Baselu, poput Kunstmuseuma ili bazelske katedrale?
Budući da sam se fokusirao na boravak vani, nažalost nisam stigao posjetiti Kunstmuseum. No, bazelska katedrala (Basler Münster) me zadivila svojom gotičkom arhitekturom. Uspon na toranj se isplatio jer pogled na rijeku Rajnu i stari dio grada je kao s najljepše razglednice. Posebno me se dojmio vrt katedrale u kojem sam uživao u ljepoti povijesti, ali i osjetio mirnu energiju. Ispred katedrale često su se okupljali ljudi koji su pjevali i svirali – od klasika do eurovizijskih hitova. Fondation Beyeler, prostrana umjetnička galerija smještena u prirodi na samom kraju grada, bila je posebno mjesto u kojemu smo uživali na vrtnom prijemu delegacija. Osim dobre zabave i gastronomskih specijaliteta, imali smo priliku razgledati i standardnu postavu galerije – više od 400 umjetničkih dijela iz doba suvremene umjetnosti.
Kako ocjenjujete uslugu u restoranima, hotelima i na drugim javnim mjestima?
Usluga u Baselu je vrlo profesionalna, ali ne u stilu “američkog osmijeha”, nego više tihe učinkovitosti. Osoblje u restoranima ne dolazi stalno pitati “je li sve u redu?”, ali su tu kada ih zatrebaš. Hotelsko osoblje je jako srdačno i profesionalno, pomažu oko svega, od rezervacije restorana do savjeta o izletima. Često sam naišao na ljude koji su s našeg govornog područja, tako da su ti trenuci bili uvijek posebno simpatični. Na javnim mjestima, čistoća je nevjerojatna. Čak i javni WC-i izgledaju kao da su netom očišćeni. Imao sam osjećaj sigurnosti i ugode u svakom dijelu grada.
Jeste li imali neki nezaboravan gastronomski doživljaj u Baselu ili općenito neki nezaboravan trenutak tijekom boravka?
Posebno atraktivna bila je večera uz rijeku Rajnu. Bila je večer, grad je bio osvijetljen tisućama svjetala,, atmosfera je bila tiha, profinjena, a osjećaj kao da sam u filmu. Trenutak koji mi se urezao bio je spontani karaoke koncert na otvorenom, u jednoj fan zoni, gdje su svi pjevali Loreeninu pjesmu „Euphoria“. Ljudi svih generacija i nacionalnosti pjevali su zajedno. Naravno, svako spontano poznanstvo i srdačnost lokalnih ljudi i eurovizijskih fanova, trenutak je za pamćenje. No, najposebniji trenutak bio je izlazak Baby Lasagne na stadion, na kojemu je bilo oko 40 tisuća ljudi. U tom trenutku suze su krenule same od sebe, a osjećaj je bio fenomenalan. Sjećam se da su me zaštitari i host-ovi događaja grlili.
Kakva je bila atmosfera u gradu tijekom održavanja Eurosonga? Jesu li ulice, trgovi i lokali bili u znaku glazbe i eurovizijskog duha?
Atmosfera u Baselu za vrijeme Eurosonga bila je čarobna. Grad je disao u ritmu glazbe, ulice su bile ispunjene šarenim zastavicama, tematskim dekoracijama i LED ekranima koji su prikazivali trenutačne nastupe i najave. Već oko podneva bi se fan zone počele puniti. Ljudi su ulicama hodali obučeni u zastave svojih zemalja, s transparentima, perikama, šljokicama... Bio je to pravi festival identiteta, tolerancije i veselja. Kafići i barovi imali su posebne eurovizijske menije, a mnogi su puštali eurovizijsku glazbu satima prije same večeri. U starom dijelu grada, svirači na ulicama izvodili su popularne eurovizijske hitove, a ljudi su se spontano zaustavljali i započinjali plesati ili pjevati. Taj osjećaj zajedništva, bez obzira na jezik, dob i državu, bio je neprocjenjiv. Energija grada je bila neopisivo dobra.
Jeste li imali vremena za izlete izvan Basela – možda do Züricha?
Nažalost nisam. Let nam je bio na relaciji Zagreb – Zürich, tako da sam vožnjom autobusom do Basela razgledavao koliko sam mogao. Svakako mi je želja vratiti se u Švicarsku i posjetiti mjesta s wish liste.
Kako je izgledao tipičan dan vaše delegacije u Baselu tijekom Eurovizije?
Svaki dan bio je drugačiji i započinjao je u različito doba. Dani su nam ovisili o rasporedu proba i aktivnostima koje smo imali organizirane od strane EBU-a. Prve dvije probe i popratne aktivnosti zahtijevale su boravak u areni otprilike 6 sati. Iako na prvu djeluje kao previše vremena provedenih u areni, uistinu nije. Prvo kreće ulazak i chek-in, security provjera pa nakon toga kratka pauza za kavu. Zatim slijede oni najbolji trenuci, a to su pripreme za probu – od hair i make-upa-a do odijevanja u kostime. Nakon toga slijedi sound check i čekanje probe. To su bili posebno uzbudljivi trenuci jer sam još jednom imao prilike vidjeti kako funkcioniraju produkcija i logistika Eurosonga. To je nešto uistinu fascinantno. Za vrijeme generalne probe i polufinala, u areni smo boravili otprilike 13 sati. Tada su bile dvije probe, prva i proba za stručni žiri. Iako smo imali više ''lufta'', vrijeme je brzo prolazilo. Upravo ti dani su bili idealna prilika za umrežavanje i stvaranje kontakata. Slobodne dane provodili smo međusobnim druženjem i odlascima na unaprijed dogovorene aktivnosti. Bilo je tu i izlazaka, pogotovo kada se otvorio Euroclub – klub namijenjen fanovima Eurosonga.
Jeste li naišli na neke neugodnosti ili prepreke tijekom boravka – vremenske neprilike, organizaciju, gužve...?
Iskreno, sve je bilo organizirano gotovo savršeno. Jedina prepreka bila je vrijeme, tri dana padala je kiša. Gužve su bile prisutne oko stadiona i arene, ali su bile pod kontrolom - redari, znakovi i digitalne obavijesti pomogli su da sve teče glatko. Što se tiče gradskog prometa, funkcionirao je odlično.
Švicarska je poznata po dobrim sirevima i čokoladi. Jeste li neke gastro suvenire tog tipa ponijeli doma i kakve suvenire najviše volite s putovanja?
Naravno! Moj kofer je bio pun čokolada koje su se zbog prenatrpanosti stvarima polomile. Iako sam znao da će se to dogoditi, morao sam svojim najbližima donijeti da probaju švicarsku čokoladu. Isto se desilo i s magnetima koje kupim na svakom putovanju. Jedina stvar s ovog putovanja koja je ostala nepolomljena bila je igračka za moju malu nećakinju. Vjerujem da ću se vratiti u Švicarsku, tako da ću drugi puta napraviti puno bolji plan za ponijeti suvenire.
Kakav tip putovanja više volite – ležaljka i koktel, avantura, noćni život...?
Kod mene sve ovisi o putovanju. Ukoliko je kraće vikend putovanje u Europi, u većini slučajeva je ciljano – koncert, noćni život i slično. Na takvim putovanjima fokusiran sam na to da dobro jedem i zabavim se u najvećoj mogućoj mjeri. Duža putovanja, u trajanju od tjedan dana i više, volim provesti istražujući destinaciju na koju dolazim. Volim obilaziti razne kvartove, otkrivati posebne lokale, upoznati se s lokalcima, uživati u gastronomiji i naravno, naučiti o kulturi zemlje u koju dolazim. Ležaljke i kokteli su mi okej, i volim uživati u takvom odmoru. No, energičan sam i volim istraživati, tako da jednostavno ne mogu provesti dva tjedna ne radeći ništa.
Evo na kojem je mjestu Marko Bošnjak stvarno završio u prvoj polufinalnoj večeri
Koje vam je najdraže putovanje dosad i zašto?
Iako zvuči kao klišej, svako putovanje do sada mi je bilo posebno po nečemu. Taj osjećaj sjedanja u avion, u meni uvijek probudi osjećaj nemjerljive sreće. Amsterdam je npr. grad koji meni osobno ima toliko posebnu energiju, London je europski ''New York'' – centar svih velikih događanja, susjedna Ljubljana je preslatki gradić koji posjetim barem jednom godišnje, dok mi je Španjolska uvijek dobra ideja za putovanje. No, država u koju se volim stalno vraćati je Italija. Jednostavno me svaki puta nanovo iznenadi i natjera da se zaljubim u arhitekturu, hranu, prirodne ljepote i lifestyle. Dapače, volio bih starost provesti u Italiji ili kako je od milja zovem ''Amerika u malom''.
Kada planirate putovanje, prepuštate li to u ruke turističkim agencijama ili se sami upustite u organizaciju?
Svako putovanje organiziram sam. Budući da se bavim PR-om, istraživanje i organizaciju imam u malom prstu, tako da sam uvijek glavni za te stvari. Istraživanje o novim državama smatram dijelom užitka. Satima mogu gledati YouTube vlogove, raditi popise restorana i mjesta koja želim posjetiti. Volim kontrolu, ali i slobodu da promijenim plan usput. Ako idem na destinaciju koja zahtijeva posebne dozvole, vodiče ili organizaciju, onda potražim savjete agencija ili ljudi koji su iste destinacije već posjetili. Ali i tada volim biti uključen u planiranje svakog detalja i sve sam organiziram.
Imate li već sada popis destinacija koje želite posjetiti u skoroj budućnosti, koja je destinacija na vrhu popisa i zašto?
Imam! Godinama mi je na vrhu New York, ali imam osjećaj da mi za to putovanje treba najmanje mjesec dana jer to je grad o kojem maštam još od ''malih nogu''. Svakako bih volio posjetiti i Japan, Madagaskar, Brazil, Australiju,… Iduće veće putovanje od dva tjedna planiram za rujan. Bit će to Šri Lanka. Trenutno sam u procesu traženja leta i smještaja. Jedva čekam posjetiti sklonište za slonove, budističke hramove, probati čuvene čajeve i uživati na predivnim plažama i u prirodnim ljepotama Azije.
FOTO/VIDEO Marko Bošnjak otputovao je u Basel, a ovo je poručio prije odlaska na Eurovoziju
A bilo ste na odmoru par dana...Strašno....Zatire se sloboda govora....