Jedno od poznatih potrošačkih razočarenja je kad privučeni privlačnom reklamnom cijenom proizvoda ciljano dođu u trgovinu oglašivača kad tamo tog proizvoda nema. Naravno, to se može dogoditi zbog objektivnih okolnosti kad proizvod "plane" zbog velike potražnje. Međutim, prema Zakonu o zaštiti potrošača trgovac koji tako mami kupce mora pri tome osigurati razumnu količinu "s obzirom na proizvod, opseg oglašavanja proizvoda i ponuđenu cijenu". U protivnom radi se o zavaravajućoj poslovnoj praksi. Upravo zbog tog prekršaja Lidl Hrvatska je kažnjen 1327 eura i odgovorna osoba 400 eura, te još moraju platiti po 30 eura troška prekršajnog postupka.
Prema nepravomoćnoj presudi sutkinje Nives Mešin Masle u Općinskom sudu u Makarskoj, Lidl je u svome katalogu i na mrežnim stranicama oglasio ponudu norveškog dimljenog lososa: "Super cijena! 6,29 eur/47,39 kn, 1 kg=28,59 eur/215,41 kn, 23.3.-26.3.2023.". Međutim, prema prekršajnom nalogu Državne inspekcije zadužnice tog proizvoda u njihovoj trgovini u Makarskoj nije bilo niti je bilo izdanih računa za taj proizvod. Okrivljeni su se branili da su imali poteškoće s isporukom proizvoda i da su to jasno komunicirali prema kupcima plakatom isprike istaknutim u trgovini na mjestu gdje je proizvod trebao biti: "Poštovani kupci, zbog poteškoća sa dostavom trenutno nismo u mogućnosti ponudi Vam ovaj proizvod. Zahvaljujemo Vam na Vašem razumijevanju. Vaš Lidl tim". U Lidlu tumače da se kupci zbog toga ne mogu pozivati da nisu bili obaviješteni o tim objektivnim okolnostima. Uz to, taj je losos u trgovinu bio isporučivan u pet dana u ožujku 2023. prije i poslije spornog razdoblja po istoj reklamnoj cijeni. Trgovca se ne može obvezati da u trgovinu dostavi neograničenu količinu reklamiranog proizvoda. Sporna situacija bila bi kažnjiva jedino da u ožujku uopće nisu isporučivali losos u tu trgovinu. S obzirom da su se ispričali kupcima koji su došli u trgovinu po taj proizvod, okrivljenicima nije jasno kako ih se može teretiti da su prekršajno odgovorni prema potrošačima.
Sutkinja Mešin Masle obrazložila je što je "zavaravajuću poslovna praksa". Dva su uvjeta koja moraju biti kumulativno ispunjena. Prvi je isticanje netočne informacije ili točne, ako zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, a drugi uvjet je da se takvom informacijom potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Sutkinja je naglasila da Lidl privremenu nedostupnost proizvoda nije oglasio na isti način kao reklamnu ponudu, te je zaključila citirajući odredbu iz Zakona o zaštiti potrošača kako su se okrivljenici nepobitno koristili nepoštenom poslovnom praksom. Njihova obrana joj je neprihvatljiva jer joj je cilj izbjeći prekršajnu odgovornost. Za Lidl je otegotno uzela što je prekršajno kažnjavan iz područja gospodarstva, a odgovornoj osobi je olakotno što dosad nije kažnjavana. O presudi će u povodu žalbe Lidla odluku donijeti Visoki prekršajni sud.
Muljatori svi do jednog ,nabijaju cjene već 30godina i rade kaj hoče.Podržavam osudu