Marina Lovrić Merzel je osuđena na sedam mjeseci zatvora jer je službenom karticom plaćala privatne troškove. - Smatram se krivom i nemam potrebe iznositi obranu jer priznajem sve što mi se stavlja na teret. Priznajem i imovinsko pravni zahtjev - kazala je Marina Lovrić Merzel, bivša SDP-ova županica, koja je od ožujka 2022. u zatvoru. I to zato što je tada bila osuđena zbog zloporaba položaja i ovlasti, primanja mita, pranja novca.... za više kaznenih djela na jedinstvenu kaznu od sedam godina zatvora. No ona se žalila na tu nepravomoćnu presudu, a žalbu joj je u listopadu 2023. uvažio Visoki kazneni sud (VKS). Kazna joj je smanjena na godinu dana, pa je pravomoćno osuđena na šest godina zatvora.
Istom odlukom VKS-a jedna točka optužnice i presude, ona koja se odnosila na navode USKOK-a da je Lovrić Merzel od 2005. do 2013. kao županica službenom karticom plaćala svoje privatne troškove je bila ukinuta i vraćena na ponovljeno suđenje. To suđenje je počelo jučer i ekspresno je okončano na samo jednoj raspravi, nakon koje je Lovrić Merzel zbog zloporabe položaja i ovlasti kojom je županiju oštetila za 16.122 nepravomoćno osuđena na dodatnih sedam mjeseci zatvora. Sud joj je dao rok od godine dana da vrati tih 16.122 eura i oslobodio ju je plaćanja troškova sudskog postupka, jer je uvažio činjenicu da je na izdržavanju kazne te nema prihoda.
Bivša županica je na početku rasprave kazala da od imovine ima stan u Zagrebu od 75 kvadrata i jedno devastirano seosko imanje. Odgovarajući na pitanje je li zaposlena, kazala je da je na - neplaćenom dopustu. Prije odlaska na odsluženje kazne bila je zaposlena u jednom osiguravajućem društvu, a s obzirom na to da je kazala da je na neplaćenom dopustu, očito nije dobila otkaz, no ne prima ni plaću, već joj poslodavac vjerojatno plaća doprinose. Kazna od sedam mjeseci zatvora na koju je sada nepravomoćno osuđena, vjerojatno će se objediniti s postojećom kaznom od šest godina, a kako je što na izdržavanju kazne, što na u istražnom zatvoru provela više od tri i pol godine, za nekih otprilike godinu dana i nakon objedinjavanja kazni, imat će uvjete da zatraži uvjetni otpust.
Na sud je dovedena iz Kaznionice u Požegi, a tijekom odsluženja kazne radi u zatvorskoj praonici. Što se tiče optužbi koje su joj se stavljale na teret, teretilo ju se da je službenom karticom plaćala troškove hrane i piće te smještaj u hotelima, iako to nije bilo povezano s dužnošću koju je obnašala. Sud joj je otegotnim cijenio količinu kriminalne volje jer je službenu karticu u privatne svrhe peglala od 2005. do 2013. Olakotnim joj je cijenjeno iskreno priznanje kojim je doprinijela ekonomičnosti postupka jer je suđenje okončano u samo jednoj raspravi te činjenica da je prihvatila imovinsko pravni zahtjev te je pristala nadoknaditi 16.122 eura Sisačko-moslavačkoj županiji.
Lovrić Merzel je do uhićenja 2014. bila jedna od najmoćnijih hrvatskih političarki, a optužnica protiv nje podignuta je 2015. Početak suđenja je bio zapeo jer je njezin suoptuženik Željko Žužić, od kojeg je prema USKOK-u primila oko 100.000 eura mita, priznao krivnju, te se nagodio s USKOK-om. No tu nagodbu nije htio prihvatiti Ivan Turudić koji je u to vrijeme bio sudac zagrebačkog Županijskog suda, a danas je glavni državni odvjetnik. Zbog toga mu je USKOK napustio sudnicu, što je bilo prvi i posljednji put da su tako nešto napravili. Na koncu je "rat" između" USKOK-a i Turudića oko valjanosti Žužićeve nagodbe presjekao Vrhovni sud, koji je kazao da je s tom nagodbom sve u redu.
Što se tiče optužbi zbog kojih služi kaznu, osuđena je, jer ju je USKOK teretio da je uzela 100.000 eura mita od Željka Žužića kako bi njegova tvrtka dobila udjele u Cestama Sisak. Teretila se i da je od Bernarda Popeca kupila zgradu njegovog autosalona koji se trebao prenamijeniti u zgradu sisačke Hitne. Tužiteljstvo je tvrdilo da se tu radilo o prenapuhanoj cijeni, koja je s plaćenim elaboratima i radovima došla do 11 milijuna kuna. Lovrić Merzel se teretila i za plaćanje savjetnika, nezakonita zapošljavanja, plaćanje privatnih troškova službenim karticama... U tom postupku su osim nje i Žužića koji je priznao krivnju pravomoćno osuđeni i njezin nećak Dalibor Rožanković, Bernard Popec, vlasnik tvrtke od kojeg je županija kupila nekretninu za službu Hitne pomoći te Silvio Kobeščak, direktor tvrtke koja je kupila, u ime Željka Žužića, tvrtku Ceste Sisak od županije, a za što je Lovrić Merzel prema presudi od Žužića primila mito.
Sramota!!! To nije ni 1% od onoga koliko se nakrala!!!