Prije četiri godine Hrvatska je dobila tim kakav bi brojne zemlje u susjedstvu mogle samo poželjeti. Jer svojevrsna je medicinska povlastica u vlastitoj zemlji imati mogućnost za obavljanje transplantacije pluća, operacijskog postupka koji je u rutinu ušao 2021. Onomad je, naime, odrađena uspješna transplantacija oba plućna krila u 50-godišnjeg muškarca, prva nakon više od desetljeća pauze kada je riječ o tom zahvatu, otpočinje prof. dr. sc. Tomislav Kopjar, kardijalni kirurg KBC-a Zagreb i čelni čovjek hrvatskoga tima koji se zasigurno upisao u povijest hrvatske medicine. Izuzev Zagreba i Ljubljane, taj se operativni zahvat ne radi ni u jednoj od zemalja bivše Jugoslavije, čak ni u nekim zemljama članicama EU poput Bugarske, Rumunjske i Grčke koje su tek u začetku razvijanja svojih programa u tom području.
– Prvi takav zahvat rađen je 2002., ali riječ je o jednostranoj transplantaciji, danas uglavnom govorimo o obostranima. Program tada nije zaživio iz raznoraznih razloga, ali uprava KBC-a Zagreb imala je snažnu želju da se on nastavi pa su mene i još dvoje kolega poslali na šestomjesečnu edukaciju u Sveučilišnu bolnicu u Beču – govori dr. Kopjar. Upravo je austrijska prijestolnica bila jedina opcija za pacijente kod kojih je nemaligna bolest, poput kronične opstruktivne bolesti, idiopatske fibroze, cistične fibroze ili plućne hipertenzije, dosegla terminalnu fazu. Pacijenti bi se liječili dugi niz godina u sklopu Klinike za plućne bolesti na Jordanovcu i u nekim slučajevima, ako je transplantacija pluća bila nužna, postojala je mogućnost da na zahvat idu u Beč, a postoperativno bi se liječili u Zagrebu. Prije četiri je godine hrvatski zdravstveni sustav doživio svojevrsnu revoluciju kada su združene snage bečkog i hrvatskog tima uspješno spasile jedan život nakon mukotrpnih 12 sati provedenih u operacijskoj sali.
– Napetost i stres su, naravno, postojali jer ipak je to nešto što u ovom okruženju nismo radili. Svi smo bili izuzetno motivirani, a zahvaljujući suradnji sa sveučilišnom bolnicom u Beču, imali smo i fizičku potporu njihova torakalnog kirurga koji je asistirao tijekom postupka. Danas takva vrsta treme više ne postoji jer ipak je to postala sad gotovo rutinska procedura – pojašnjava dr. Kopjar. U prosjeku se na KBC-u Rebro obavi desetak transplantacija pluća godišnje, a zahvat traje od šest do 12 sati.
– Pacijent na listi čekanja može provesti od nekoliko mjeseci do godine dana, nekad i dulje. Sve ovisi o kompatibilnosti donora i primatelja koji se moraju poklopiti po krvnoj grupi i antropometrijskim mjerama, a nužna je i provjera kvalitete samog organa. Naime, pluća su specifična jer relativno brzo propadaju kod donora, to su osobe koje su proglašene moždano mrtvima na jedinicama intenzivnog liječenja. Pluća ne mogu dugo na taj način održati visoku razinu kvalitete, stoga su često jedan od prvih organa koji nastradaju od proglašenja moždane smrti do same eksplantacije – govori dr. Kopjar.
U samom postupku transplantacije, pak, nema većih razlika u odnosu na druge organe. Kao i svaki kirurški zahvat, treba ga napraviti precizno i kvalitetno. Postupak se izvodi uz oblik izvantjelesne cirkulacije, što je na kardiokirurgiji rutina, ali je iznimka u odnosu na ostale transplantacije. Uz to, pluća sama po sebi ne funkcioniraju ako primatelj nije fizički dovoljno zdrav, pojašnjava naš sugovornik.
– Mi dišemo voljno, na temelju vlastite muskulature, a pluća samo po sebi ne rade apsolutno ništa. Primatelj mora imati dovoljno dobro razvijenu i očuvanu muskulaturu prsnog koša da bi pluća mogla raditi nakon transplantacije, što je zapravo i jedan od uvjeta koji provjeravamo u fazi odluke da ga stavimo na listu čekanja, a onda se i u periodu do poklapanja donora i primatelja mora raditi na očuvanju te muskulature. Dakle, kod pluća ne govorimo isključivo o imunosnom odbacivanju. Bilo koji drugi organ koji se transplantira funkcionirat će samom činjenicom što krv prolazi kroz njega, a pluća osim krvi trebaju i protok zraka u alveolama. Zapravo je najstresniji dio same operacije onaj završni kada pluća koja su transplantirana trebaju preuzeti funkciju i kada gledamo njihovu kvalitetu i učinkovitost. Provjeravamo isporučuju li pluća kisik u pacijenta te kolike su te vrijednosti koje moramo podesiti na respiratoru da bi sve dobro funkcioniralo, što je na neki način ključni pokazatelj uspjeha samog zahvata – pojašnjava dr. Kopjar. Da bi se operacija mogla izvesti, potreban je tim od minimalno 12 ljudi. Oporavak pacijenata u bolničkim uvjetima traje oko mjesec dana nakon transplantacije, nakon čega odlaze kući, a nedugo potom slijedi plućna rehabilitacija.
– Postoji i ambulanta za bolesnike za transplantaciju pluća u sklopu Klinike za plućne bolesti na Jordanovcu gdje pacijenti dolaze na redovite kontrole kod transplantacijskog pulmologa, a prati se funkcija pluća. Barem 50 posto pacijenata preživi najmanje šest godina nakon transplantacije, što je, u usporedbi s transplantacijom srca, gdje se brojka penje do 11 ili 12 godina, nešto lošiji rezultat. Pluća su sklona odbacivanju nakon transplantacije pa je za održavanje dugovječnosti organa važna dobra imunosupresivna terapija – kaže dr. Kopjar.
Više pročitajte na ordinacija.hr.
FOTO Spektaklom ispred HNK 'Zlatna igla Zagreba' proslavila 90. rođendan
Čuda činite! Hvala veliko!