Nakon drugog kruga lokalnih izbora u medijima i na društvenim mrežama vodile su se uglavnom jednosmjerne rasprave o zadarskom glasačkom listiću, ponajviše pod dojmom izdvojenog mišljenja šestero sudaca koji se nisu slagali s odlukom većine. Na kraju izdvojenog podupirućeg mišljenja u izbornom sporu za Varaždinsku županiju, sedmorica sudaca koji su i u tom slučaju donijeli većinsku odluku, osvrnuli su se i na zadarski izborni spor, što začudo nije uočeno niti od medija:
"Na kraju, želimo istaknuti naše žaljenje što se u raspravama na Sudu, ali i u medijskom prostoru, odluke koje je donijela ova većina sudaca Ustavnog suda predstavlja kao "veliki otklon" od dosadašnje prakse Ustavnog suda, "proizvoljne konstrukte", "udar" na demokraciju i sl. Sve odluke koje je ova većina sudaca Ustavnog suda donijela upravo predstavljaju dosljedno zadržavanje dosadašnje prakse Ustavnog suda u izbornim sporovima. Posebno se tu želimo osvrnuti na krajnje nekorektne navode o nevjerojatnom zaokretu u praksi Ustavnog suda u predmetu utvrđivanja valjanosti glasačkog listića u gradu Zadru. Većina se u toj odluci pozvala na ustaljenu praksu Ustavnog suda. Naime, glede konteksta valjanosti glasačkih listića, u odluci U-VIIA3278/2013 od 11. lipnja 2013. Ustavni sud je naveo, prilikom utvrđivanja koji je glasački listić važeći: "Dosadašnja izbornopravna praksa potvrđuje da se i glasački listić na kojem postoje različite oznake također može, pod određenim strogim uvjetima, smatrati važećim.". Iz masno označenog teksta većina je izvukla sljedeći logički zaključak: Proizlazi da se, u osnovi, svi glasački listići na kojima postoje "različite oznake" inicijalno smatraju nevažećima, osim ako se ne zadovolje "strogi uvjeti" da bi se sporni glasački listić mogao smatrati važećim. Smatramo da je to jedini logički zaključak koji se može izvesti iz navedene odluke (a koja nedvojbeno predstavlja stalnu i stabilnu praksu Ustavnog suda). Unatoč tome, taj se naš, posve jasan, utemeljen i legitiman stav predstavlja kao "proizvoljan konstrukt" i neviđen "otklon od prakse Ustavnog suda". Sapienti sat", napisali su.
Sedmorici sudaca koji su donijeli većinsku odluku u povodu žalbe SDP-a u izbornom sporu za izbore župana i njegova zamjenika u Varaždinskoj županiji, očigledno je jako stalo da se u javnosti čuju i njihovi argumenti, odnosno njihov osvrt na kritiku njihove odluke od strane manjine od šestero sudaca Ustavnog suda. Zato su izašli iz uobičajenih okvira pa su po prvi put odlučili komentirati kritičke stavove manjine. Kako to prelazi okvire predmeta u povodu žalbe SDP-a po mišljenju većine tome nema mjesta u samoj odluci pa je to razlog zašto su napisali izdvojeno mišljenje. Samu odluku nemaju potrebu ni na koji način mijenjati. O tome kažu: "U ovome izdvojenom podupirućem mišljenju se zato ograničavamo isključivo na meritum našeg nesuglasja s manjinom u aspektu koji nadilazi uski žalbeni kontekst, a koji želimo artikulirati u konstruktivnom i kolegijalnom tonu. Stoga ćemo se u njemu koristiti isključivo snagom pravne argumentacije, pravne (i elementarne) logike te činjenicama, a sve u cilju promicanja kulture dijaloga na Ustavnom sudu, a ne kulture "paralelnog govorenja bez slušanja sugovornika", uvodno obrazlažu u mišljenju koje smo neznatno u nekim dijelovima skratili i očistili od prestručnih detalja. Posebno smo istakli dijelove mišljenja koje smatramo važnima. To mišljenje potpisuju suci: Miroslav Šumanović, dr.sc. Miroslav Šeparović, dr.sc. Mato Arlović, dr. sc. Frane Staničić, mr.sc. Rajko Mlinarić, Dražen Bošnjaković i Ante Galić. Cjelovita odluka sa svim izdvojenim mišljenjima objavljena je na mrežnoj stranici Ustavnog suda, a ovo je poveznica: https://sljeme.usud.hr/Usud/Praksaw.nsf/C12570D30061CE54C1258CA6003BCBBF/%24FILE/U-VIIA-2935-2025.pdf
Suci uvodno daju prikaz zakonodavnog modela usvojenog Zakonom o lokalnim izborima jer je to važno u aspektu postizanja bitnog cilja – poštenih i pravilno (zakonito) provedenih izbora, pored ostalih konstitutivnih pretpostavki, a koji je baziran na konceptu mješovitog članstva operativnih tijela za provedbu izbora koji je nesumnjivo u funkciji ostvarenja standarda transparentnosti izbora. Prava (članova tih tijela kao i promatrača) koja su zakonom regulirana u tu svrhu, međutim, nose sa sobom i obveze i odgovornosti povezane s potrebom da se izborni rezultati u razumno kratkom vremenu pouzdano utvrde i da se time osigura demokratski legitimitet izbornih pobjednika.
Županijsko izborno povjerenstvo ima stalni sastav (predsjednik, potpredsjednik i četiri člana – svi magistri pravne struke i bez članstva u političkim strankama, te prošireni sastav kojega čine po tri predstavnika većinske i oporbene političke formacije koji nisu kandidati na izborima s istim pravima kao i članovi stalnoga sastava. Ista pravila vrijede i za gradsko izborno povjerenstvo (osim što magistri pravne struke moraju biti predsjednik i potpredsjednik povjerenstva, a ne nužno i ostali članovi stalnog sastava) koje je u vezi s izborima za župana i zamjenika župana nadležno prikupiti i zbrojiti rezultate glasovanja s biračkih mjesta na svom području i dostaviti ih ŽIP-u zajedno sa zapisnikom o svom radu. ŽIP objavljuje rezultate izbora za cijelu županiju, kao i po biračkim mjestima na svojem području.
Biračke odbore kao tijela koja izravno provode glasovanje na biračkom mjestu te osiguravaju pravilnost i tajnost glasovanja, osim nestranačkog predsjednika i potpredsjednika, većinom (osam osoba) čine stranački (politički) "delegirani" članovi – po četiri iz većinske te oporbene političke stranke, odnosno grupacije, svi sa istim pravima i dužnostima. Navedena tijela za provedbu izbora o svom radu vode zapisnik kojeg potpisuju svi članovi te svaki član ima pravo dati primjedbe na zapisnik, a može i odbiti potpisati zapisnik uz razloge odbijanja koji se evidentiraju u zapisniku u formi službene bilješke.
Cilju postizanja poštenih, zakonitih i transparentnih izbora, usmjeren je i institut promatranja izbora koji primarno uključuje promatrače političkih stranaka koje sudjeluju u izborima, s pravom promatranja cjelokupnog izbornog postupka, rada izbornih tijela kao i s pravom uvida u cjelokupni izborni materijal (sve do proglašenja službenih konačnih izbornih rezultata). Naročito je normirano pravo promatrača rada biračkih odbora na nazočnost tijekom glasovanja, prebrojavanja glasačkih listića, utvrđivanja rezultata glasovanja te ispunjavanja zapisnika o radu uz ovlast stavljanja obrazloženih primjedbi u zapisnik o radu biračkog odbora ili u pisanom prilogu zapisnika uz obvezu biračkog odbora da o tome promatraču izda potvrdu. Adekvatne ovlasti stavljanja obrazloženih primjedbi na rad izbornih tijela kao prilog zapisniku o radu regulirane su i u odnosu na promatrače rada izbornih povjerenstava.
U konkretnom slučaju Varaždinske županije nije sporno da su svi spomenuti propisi ZOLI-ija bili u cijelosti primijenjeni, te su tijela za provedbu izbora svojim postupanjem osigurala poštovanje jamstava transparentnosti izbora. S tim u vezi je osobito uočljivo da po žaliteljici (SDP-u, op. a.) određeni i delegirani članovi biračkih odbora (njih 337) te općinskih i gradskih kao i županijskog izbornog povjerenstva nisu imali primjedbi na rad tijela kojih su bili članovi te su potpisali zapisnike o radu navedenih tijela bez prigovora ili primjedbi. Isto tako je nesporno da promatrači žaliteljice, posebice oni na biračkim mjestima gdje se prebrojavaju glasački listići, broje glasovi i utvrđuju rezultati glasovanja, nisu stavljali nikakve primjedbe u vezi s ovim, za ishod izbora presudno bitnim, postupcima i radnjama operativnih izbornih tijela. Osim spomenute „pasivnosti“ žaliteljičinih članova izbornih tijela i žaliteljičinih promatrača rada istih tijela, od osobitog je značenja pri razmatranju žalbenih prigovora, da je žaliteljici – što ona ni ne spori – bio omogućen temeljit uvid u izborni materijal, uključivo i u glasačke listiće, za sva biračka mjesta (što je, pored ostaloga, motiviralo izbornog konkurenta HDZ da prigovori kako je žaliteljici dopušteno prebrojavanje listića što je u isključivoj ingerenciji biračkog odbora). Smatramo s tim u vezi da pitanje – uključuje li pravo uvida u izborne materijale, poglavito glasačke listiće, i pravo prebrojavanja istih radi provjere zapisnički utvrđenih rezultata glasovanja – spada u zonu semantičkog nadmudrivanja bez realne ustavnopravne težine. Naime, prebrojavanje glasačkih listića i broja glasova po kandidatima te posljedično utvrđivanje rezultata glasovanja predstavljaju, kako to DIP ispravno zaključuje, službene radnje u isključivoj ingerenciji izbornih tijela koje ne mogu poduzimati stranački promatrači. Oni, međutim, u okviru ostvarivanja prava uvida u izborni materijal po logici i naravi samog uvida izravno opažaju i za svoje potrebe i svrhe evidentiraju podatke o onim segmentima izbornog materijala koji su za njih relevantni što uključuje i podatke vezane uz glasačke listiće u koje su, što žaliteljica ne spori, ostvarili konkretni uvid. Smatramo da je bitno istaknuti, u ovom kontekstu, da je svojim žalbenim navodima žaliteljica, a potom i pojedini suci u raspravi, pokušala uvjeriti većinu sudaca da žaliteljici, iako je ovlaštenim promatračima žaliteljice bilo omogućeno da izvrše uvid u cjelokupni izborni materijal pa tako i "promatranje fizičkog izgleda listića" (u cilju da provjere je li je pojedini glasački listić važeći ili ne važeći), nije bilo omogućeno da ih pritom i "fizički" prebroji. Navedene tvrdnje ne samo da su pravno neosnovane (jer je žaliteljici, putem ovlaštenih promatrača, bio omogućen uvid u cjelokupni izborni materijal u smislu članka 118. ZoLI-ja, što ni sama žaliteljica ne dovodi u pitanje navodima žalbe) već je, prema našem mišljenju uistinu objektivno nerazumno te logički neuvjerljivo izvesti zaključak da bi ovlaštenom promatraču žaliteljice bilo dopušteno "promatranje" fizičkog izgleda glasačkog listića (svakog pojedinog), a istovremeno im se zabranilo njihovo fizičko zbrajanje. Odnosno, da promatrači žaliteljice koji su ostvarili uvid u cjelokupni izborni materijal nisu istovremeno bili u mogućnosti (ili u stanju) prebrojati listiće te izvesti zaključak o (ne)pravilnom brojanju listića na pojedinom izbornom mjestu. Odnosno, smatramo da su promatrači žaliteljice, temeljem provedenog uvida u cjelokupni izborni materijal morali biti u stanju osporiti zapisnike biračkih odbora u kojima bi se pokazala greška u prebrojavanju glasačkih listića, pridodavanje listića jednog kandidata drugome itd., što su sve nesporno pogreške koje bi bile vidljive i prepoznatljive temeljem provedenog uvida u cjelokupni izborni materijal (uključujući "promatranje fizičkog izgleda listića"). I nakon toga temeljitog uvida u izborni materijal, žaliteljica nije imala nikakvih konkretnih primjedbi i prigovora u odnosu na najveći broj od ukupno 337 biračkih mjesta (osim njih 31 na koja se odnosi osporeno rješenje ŽIP-a) za koja traži ponovno prebrojavanje glasačkih listića. To drugim riječima znači da žaliteljičini članovi biračkih odbora i nadzornih povjerenstava, njezini promatrači i nadležni za naknadni uvid u izborni materijal svih biračkih odbora nisu mogli uprijeti na ozbiljne sumnje ili uočljive nepravilnosti u radu i u zapisnicima biračkih odbora koje je je sve pregledao i DIP odlučujući o prigovorima sudionika u izborima. Podsjećamo da je izborni postupak formalni postupak par exellance, pa stoga i pravna zaštita u tim postupcima podliježe strogim formalnim pravilima (v. odluku Ustavnog suda broj: U-VIIA-3259/2015 od 4. kolovoza 2015. /"Narodne novine" broj 91/15./). Stoga stavljanje neobrazloženih i općenitih primjedbi ne može biti smatrano dostatnim razlogom da se sumnja u ispravnost zapisnika o radu biračkih odbora. U tom kontekstu upućujemo na stajališta Ustavnog suda o vjerodostojnosti zapisnika kao službenog dokumenta (v. odluku Ustavnog suda broj: U-VIIA-2980/2013 od 24. svibnja 2013.; objavljeno na www.usud.hr) zatim stajalištima o tome da sve tvrdnje o navodnim nepravilnostima ili nezakonitostima u izbornom postupku moraju biti potkrijepljene odgovarajućim dokazima (v. odluku broj: U-VIIA-3065/13 od 28. svibnja 2013. /www.usud.hr/), a posebno sa stajalištem Ustavnog suda prema kojemu je ponovno prebrojavanje glasačkih listića samo iznimka, objektivno opravdana i utemeljena na dostatnim i relevantnim razlozima koji moraju biti podrobno i jasno obrazloženi (v. odluku broj: U-VIIA-3278/2013, od 11. lipnja 2013.; "Narodne novine" broj 71/13).
Upućujemo također i na praksu Saveznog Ustavnog suda Republike Njemačke (Bverfge 2 BvC 4/23 od 19. prosinca 2023.) koji smatra da se zabilježbe u zapisniku koje se prema njemačkom zakonodavstvu nazivaju "posebni incidenti" odnose na sve okolnosti koje su mogle imati relevantan utjecaj na tijek izbora, utječući na glasanje ili rezultat izbora. Dodatno, zapisnici mogu redovito pružati tragove o izbornom procesu koji bi mogli potvrditi ili opovrgnuti postojanje izbornih pogrešaka. Taj sud dodatno ističe da čak i kada se naznače takvi "posebni incidenti" to ne znači da takvi zapisnici netočno predstavljaju tijek izbora i da nisu upotrebljivi.. Osim toga istaknuo je i da se zbog moguće manjkavosti u zapisniku ne može zaključiti da su se dogodile druge izborne pogreške. Dakako, iz šutnje zapisnika nije moguće zaključiti da izbornih pogrešaka nije bilo, ako se temeljem izbornih prigovora i izjava danih pod prisegom, službene istrage i sl. može zaključiti drugačije. Ali iz toga nikako ne proizlazi da zapisnici u dijelu u kojem dokumentiraju tijek izbornog postupka i „posebne događaje“, nemaju nikakvu pravnu važnost. Za ovaj slučaj posebno važno, ističe se da se iz toga jednako tako ne može izvesti zaključak o postojanju izbornih pogrešaka na cijelom području. Treba istaknuti i odluku istog Suda (Bverfge 2 BvC 17/18. od 12. siječnja 2022.) u kojoj se ističe da prebrojavanje glasačkih listića obavljaju dva člana biračkog odbora jedan za drugim, uz međusobnu kontrolu. Odluku o valjanosti glasačkih listića donosi izborno povjerenstvo kao kolegij. Zbrajanje rezultata u zapisniku o izborima vrši zapisničar, a kontroliraju ga dva člana biračkog odbora. Na kraju, zapisnik o izborima mora biti odobren od strane svih članova izbornog povjerenstva. Uzimajući u obzir postojanje ovih mjera osiguranja koje sprječavaju namjerne manipulacije kao i nenamjerne pogreške u prebrojavanju, ograničenje obveze istrage Odbora za ispitivanje izbora prema § 5. stavak 3., rečenica 2. Zakona o ispitivanju izbora (WahlPrüfG) zadovoljava ustavnu kontrolu.
Sedmorica sudaca smatraju da ta njemačka praksa ustavnog sudovanja pokazuje ispravnost i citiranih stajališta Ustavnog suda glede dokazne snage zapisnika te mogućih situacija u kojima se može (i treba) preispitati ono što je u njima navedeno. Naglašavaju da su SDP-ovi članovi biračkih odbora, kao i nestranački, proveli izborne radnje iz nadležnosti biračkih odbora: prebrojili glasačke listiće, utvrdili rezultate glasovanja te ispunili zapisnike o radu. Da bi to učinili imali su "u rukama" svaki pojedini glasački listić te su imali utjecaj na njihovo ispravno vrednovanje. To su učinili bez iskorištavanja svoga zakonskog prava da na zapisnik o radu stave obrazložene primjedbe. Zakon inzistira na obrazloženju upravo kako bi se nekim dokaznim sredstvima, na koja mora ukazati onaj koji stavlja primjedbu, staviti u sumnju ono što u zapisniku piše, odnosno kako bi se moglo osporiti njegov sadržaj. Što SDP-ovi promatrači, a ni članovi biračkih odbora, nisu učinii za najveći, pretežiti dio biračkih mjesta. To znači da nisu uočili nikakve naznake nepravilnosti pa pri takvom stanju stvari, pretpostavka izbornih nepravilnosti „širih razmjera“ pada na testu zdravorazumske prosudbe jer pojedinačne pogreške ne indiciraju ocjene kakve pokušava nametnuti žaliteljica. I nakon uvida u cjelokupni izborni materijal žaliteljica nije stavila prigovore na utvrđenja izražena u zapisnicima biračkih odbora, osim za 31. Ako je od sveukupno 337 biračkih mjesta samo na njih šest (od 31 zahvaćenih različitim izbornim nepravilnostima), na osnovi konkretiziranih i argumentiranih prigovora utvrđeno postojanje specifičnih nepravilnosti pri valoriziranju glasačkih listića koje su se reflektirale na utvrđene rezultate glasovanja, onda je nesumnjivo riječ o očigledno nedostatnoj osnovi za generalizacije koje bi zahtijevale ponovno prebrojavanje glasačkih listića na svim biračkim mjestima na kojima su bez ikakvih prigovora ili primjedbi sudjelovali žaliteljičini članovi biračkih odbora i promatrači s pravima ali i obvezama vezanim uz participiranje u demokratskom procesu izbora.
Dakle, ne može se zaključiti da bi nepravilnosti pri utvrđivanju rezultata glasovanja na šest biračkih mjesta konkluzivno dokazivale ili s razumnim probabilitetom upućivale na izbornu kontaminiranost cijelog izbornog područja glede izbora župana i zamjenika župana Varaždinske županije. Potrebno je pritom ponoviti da je DIP izvršio uvid u kompletan izborni materijal uključivo s glasačkim listićima svih onih biračkih mjesta za koja su žaliteljičini prigovori bili određeni i konkretizirani, dakle, proveo je potpunu i dubinsku kontrolu valjanosti izbornih rezultata sukladno svojem zakonom propisanom djelokrugu, a u pogledu ostalih biračkih mjesta nadzor je proveden uvidom u zapisnike o radu biračkih odbora iz kojih se nisu nazirale nepravilnosti koje bi utjecale na rezultate izbora i glasovanja pa takvim zapisnicima nije narušena presumptivna dokazna snaga javnih isprava u odnosu na točnost relevantnih podataka u tim zapisnicima. Nezanemarivo je pritom da je osporeno rješenje DIP – kao tijelo kojeg čine tri suca Vrhovnog suda i po tri člana izabrana po prijedlogu vladajuće političke opcije a druga tri po prijedlogu oporbe – donio jednoglasno!
U pogledu uskrate traženoga uvida u izvode iz popisa birača na svim biračkim mjestima držimo potrebnim podsjetiti da takva uskrata i njezin legitimni cilj (obrazložen u osporenom rješenju DIP-a i Odluci iz ovoga ustavnosudskog predmeta) nije novost ovih izbora i obvezatne upute DIP-a L VII, nego je riječ o usvojenom i beziznimnom izbornoproceduralnom standardu inauguriranom obvezatnim uputama DIP-a u vezi s izborom članova za Europski parlament iz 2019.
Većini sudaca nisu bili posve jasni i razumljivi stavovi žaliteljice i pojedinih sudaca da bi žaliteljica uvidom u izvadak iz popis birača mogla dokazati svoje tvrdnje o tome da pojedini pripadnici romske nacionalne manjine koji su glasali u drugom krugu za izbor župana i zamjenika župana u Općini Cestica, biračko mjesto broj 13. i Općini Petrijanec, biračko mjesto broj 8. nisu imali važeće osobne iskaznice. Ovo iz razloga što osim što žaliteljica takve svoje navode ničim nije potkrijepila, prema članku 48. Zakona o registru birača popis birača sadrži i podatak o važećoj osobnoj iskaznici. Drugim riječima, svi oni birači koji nemaju važeću osobnu iskaznicu nisu niti upisani u popisu birača pa ne stoje tvrdnje žaliteljice da bi uvidom u popis birača za označena biračka mjesta mogla utvrditi "jesu li pripadnici romske manjine doista i imali važeće osobne iskaznice" pa su time, prema mišljenju većine sudaca, neosnovani i stavovi pojedinih sudaca da time što je odbijen zahtjev ovlaštenih promatrača žaliteljice za uvid u izvadak popisa birača za označena biračka mjesta nerazmjerno ograničilo djelotvornu pravnu zaštitu žaliteljice u ovom izbornom postupku. Naime, teško je za pretpostaviti da bi članovi biračkog odbora žaliteljice i/ili promatrači žaliteljice propustili staviti primjedbu na zapisnik da je uistinu došlo do situacije u kojoj bi se pojedinim biračima (ili više njih kako proizlazi iz navoda žalbe) omogućilo glasanje bez važeće osobne iskaznice odnosno drugoga dokumenta kojim se prema hrvatskim zakonima dokazuje identitet (putovnica). S obzirom da takvih primjedbi na konkretnom biračkom mjestu nije bilo, uistinu je za pretpostaviti da do takve pojave (nepravilnosti) nije došlo, a navod žaliteljice "da postoje dokazi" o tome ne može se ocijeniti nikako drugačije nego potpuno proizvoljnim jer žaliteljica nije niti pokušala objasniti kakvi bi to dokazi bili i kako bi se ta činjenica (glasanje bez važeće osobne iskaznice) mogla provjeriti i dokazati.
Tvrdnje žaliteljice da je postojao navodni pritisak na birače nisu potkrijepljene niti jednim navodom (biračko mjesto 13. Cestica) osim toga da je "više nego dvojbeno na koji je način kandidat Stričak uspio pridobiti baš sve glasače tog izbornog mjesta", odnosno da je tome tako "prema dojavama s terena od strane članova biračkih tijela" (biračko mjesto 8 Petrijanec). U prvom slučaju ne daje se nikakav objektivni dokaz o mogućem manipuliranju biračima (izjave promatrača, članova biračkih odbora, potencijalni pisani tragovi i sl.) te ne postoji nikakav razlog da Ustavni sud arbitrira o tome zašto su birači glasali za jednog, a ne za drugog kandidata kada nije sporno da su glasove dali upravo onako kako je navedeno u zapisniku. Dodatno, čini nam se da je neprihvatljivo, pogotovo na raspravi među sucima Ustavnog suda, insinuirati da je nacionalna manjina (u konkretnom slučaju romska nacionalna manjina) svoje glasove dala u zamjenu za novac, objašnjavajući na taj način promjenu u raspodjeli glasova u drugom krugu izbora u odnosu na prvi krug izbora, a sve to bez ikakvih, pa makar i posrednih dokaza. Naime, kada bi to bila istina, radilo bi se o počinjenju ozbiljnog kaznenog djela iz članka 333. Kaznenog zakona za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, pa smatramo takve kvalifikacije nedostojnima pozicije sudaca Ustavnog suda. Možemo razumjeti takve, mada bitno prikrivenije, aluzije od strane žaliteljice, ali nikako otvorene insinuacije na tu temu od sudaca Ustavnog suda. U drugom slučaju navodi se da su takve nepravilnosti utvrđene "dojavom s terena od članova biračkih tijela". Ako je to točno, zašto nisu navedeni članovi biračkih tijela koji su žaliteljici "dojavili" da postoje pritisci na birače kako da glasaju, odnosno zašto ti članovi biračkih tijela nisu u zapisnik o radu biračkog odbora stavili takve primjedbe? Smatramo da nedostatak bilo kakvih makar i pokušaja dokazivanja navoda žaliteljice mogu samo ukazivati na njihovu očitu neosnovanost. Zaključno, slažemo se s, kao zakonitom i objektivno razumnom tvrdnjom DIP-a da DIP ne može ulaziti u razloge zbog kojih su birači promijenili svoje preferencije glede glasovanja za pojedinog kandidata u drugom krugu glasovanja za župana Varaždinske županije u odnosu na prvi krug glasovanja u tom izbornom postupku kao i s tvrdnjom da niti mogu niti smiju utjecati na volju birača već mogu i moraju jedino brinuti o pravilnoj provedbi izbornog postupka. Nadalje, želimo istaknuti da smo se u svim izbornim sporovima dosljedno držali prakse našega Suda koji višekratno ističe da se ponovno prebrojavanje glasova provodi iznimno, posebno u kontekstu činjenice da se u konkretnom slučaju radi o provođenju izbora za župana jedne županije s velikim brojem biračkih mjesta, Nikako ne možemo prihvatiti "statističke" argumente manjine sudaca koji su činjenicom da je na osam od osporenih 31 biračkih mjesta (od ukupno 331) utvrđeno da je bilo nepravilnosti opravdavali svoju tezu da su "kontaminirana" sva biračka mjesta. Tom logikom može se utvrditi da bi nakon svih izbora trebalo na bilo čiji zahtjev ponovno prebrojavati glasačke listiće jer je "vjerojatno" da je bilo pogrešaka. Nadamo se da ne trebamo posebno objašnjavati posljedice takve prakse po izborni sustav.
Želimo istaknuti i sljedeće. U raspravi na sjednici Suda je manjina sudaca više puta istaknula našu navodnu "očaranost" zapisnicima kao službenim dokumentima. Naravno da ne smatramo da je ono što je navedeno u zapisnicima, pa čak i u onima na koje nije stavljena obrazložena primjedba, uvijek apsolutno točno. Svi smo svjesni da su članovi izbornih tijela ljudi koji su, kao i svi ostali, pa i suci Ustavnog suda, podložni pogreškama. Nitko od sudaca koji su činili većinu u donošenju odluke glede koje prilažemo ovo izdvojeno podupiruće mišljenje ne zastupa gledište da se ne može dokazivati netočnost i neispravnost ispravno potpisanog zapisnika koji ne sadrži nikakve primjedbe. Međutim, i to je ono u čemu se razlikujemo od manjine, smatramo da je potrebno ponuditi, kako smo već i naveli, odgovarajuće dokaze koji idu u prilog činjenici da je zapisnik neispravno sastavljen, odnosno da je bilo pogrešaka u radu izbornih tijela. Dojam žaliteljice, pa i samih sudaca Ustavnog suda, nikako nije dovoljan dokaz koji bi stavio u sumnju ispravnost zapisnika koji ne sadrži primjedbe članova biračkih odbora niti promatrača. Paušalni navodi "ne zna se kako drugačije objasniti", "žaliteljica smatra" itd. jednostavno nisu dokazi koje bi Ustavni sud trebao uzeti u obzir. Dodatno, za razliku od manjine sudaca u ovom predmetu (ali i u drugim predmetima) ne smatramo da se Ustavni sud u izbornim predmetima treba pretvoriti u svemoguće inkvizitorno tijelo koje bi u istom predmetu utvrdilo i izborne nepravilnosti, utvrdilo postojanje kaznenih djela (moguće ih i sankcioniralo), po potrebi i na terenu provjerilo navode potencijalnih žalitelja, a moguće i samo provelo izbore i utvrdilo rezultate izbora, obrazložila su sedmorica ustavnih sudaca.
Na sreću imamo barem normalnog predsjednika Ustavnogg suda a ne nekog nametnutog od slučajnog štetočine.