Danas se u Borovu selu obilježava obljetnica pogibije dvanaest redarstvenika koje su ubili pripadnici srpske paravojske 1991. Toga 2. svibnja 1991. godine u središtu Borova ubijeni su Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.). Svi oni bili su dio posebne jedinice policije iz Vinkovaca koja je došla u Borovo kako bi oslobodili dvojicu hrvatskih policajaca, Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića, koji su u noći 1. na 2. svibanj tijekom redovite ophodnje bili zarobljeni od strane pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. Nakon što su pripadnici specijalne policije ušli toga 2. svibnja u Borovo na njih se, iz pripremljene zasjede, počelo pucati sa svih strana.
U napadu je ubijeno 12 policajaca dok ih je još 23 ranjeno. Zapovijed je bila da se ide u Borovo po dvojicu kolega koje su noć ranije zatočili srbijanski teroristi. U Borovo se krenulo oko 11.30 sati. Dva autobusa i dva automobila marke Land Rover, u kojima se nalazila Specijalna jedinica policije iz Vinkovaca, zastala su u Vukovaru. U autobuse je ušao načelnik Operativnog odjela PU Vinkovci Stipan Bošnjak koji je opisao situaciju. Rekao je da će se u selu pregovarati o njihovu puštanju, a ako se ono pokuša spriječiti, naređena je upotreba kemijskih sredstava te uzvraćanje na pucnjavu ako do nje dođe. I došlo je.
- U centar sela stiže 12–13 ljudi u automobilima. Prije nego što su stali, već je netko tko je očigledno držao stražu zapucao. Na otvorenu vatru prema policajcima odgovoreno je istom mjerom. Dio policajaca ulazi u Mjesnu zajednicu gdje nikoga ne nalaze. Dio se sklonio u kuće, a dio u Dom zdravlja i ljekarnu. Tu su se zadržali između tri i pol i četiri sata, koliko je trajala akcija. Autobus je bio oko 400 metara dalje. U centru je viđeno pedesetak ljudi koji su pucali po policajcima, a u smjeru Vukovara i više.
Za policajce koji su se nalazili u prostorijama u središtu sela otežavajuća je okolnost bila što se radilo o montažnim objektima čiji je samo jedan dio bio zidan, dok je ostatak bio građen od siporeksa i sličnih materijala pa je gotovo sve što je ispucano prolazilo kroz zidove. Pucalo se iz puškomitraljeza, strojnica, snajpera i raznog lovačkog oružja. Policajci nisu imali vezu s ostalim kolegama koji su se nalazili kod caffe bara San Marino i onima koji su ostali na ulazu u selo, budući da je JNA stalno gasila vezu. Žestini borbi u samome centru govore u prilog činjenice kako je na ulicama bilo tragova krvi, dijelova ljudskih organa, pa čak i dijelova ljudskog mozga - ulomak je iz knjige Tomislava Orečića "Borovo 2. svibnja 1991." koja je objavljena prije dvije godine.
Ubojice i danas slobodno šeću, neki su i izvršnoj i pravosudnoj vlasti. "Ako ne znaš što je bilo" . Mnogi znaju i šute i ništa ne čine.