Pune četiri godine 'bila je potpuno mrtva' prometna žila kucavica koja preko Novske i Nove Gradiške povezuje Zagreb s krajnjim istokom Hrvatske. Od ratne '91., pa sve do svibnja 1995., tim se pravcem iz Slavonije do metropole nije moglo niti prugom, niti autocestom. No, iako je blokada trajala dugo, bolje rečeno predugo, nada u mirno rješenje problema sve te godine nije umrla. Prvi korak u tom smjeru bio je napravljen - nakon pregovora između predstavnika hrvatskih vlasti i SAO zapadne Slavonije, Srbima s okupiranog područja bila je omogućena kupnja goriva na Ininoj benzinskoj crpki na odmorištu motela Slaven, kod Nove Gradiške te na odmorištu Lipovljani. Zauzvrat, oni su omogućili prolaz autocestom između Novske i Nove Gradiške. Iako se očekivalo da će obostrani čin dobre volje konačno dovesti do daljnjih koraka u smjeru mirnog rješenja, incident koji se nekoliko dana kasnije dogodio na autocesti kod Nove Gradiške sve je ponovo vratio na početak. Naime, u travnju te 1995. mladić srpske nacionalnosti, Tihomir Blagojević iz sela Smrtić, kod Okučana, došao je po gorivo kod motela Slaven, no kući se nije vratio - ubio ga je prognanik, Hrvat iz Gornjih Bogićevaca. Iako je počinitelj ubojstva odmah bio uhićen, nemili događaj izazvao je snažan revolt na srpskoj strani te potaknuo val nasilja - za odmazdu, Srbi su na autocesti kod Okučana napravili masakr, pri čemu je ubijeno i zarobljeno više osoba. Po odluci tadašnjeg srpskog vodstva promet autocestom bio je ponovo zabranjen. Nakon što su pregovori o otvaranju autoceste Zagreb – Lipovac definitivno propali, a u vodu je pala i posljednja nada o mirnom rješenju tog problema, na Praznik rada, 1. svibnja 1995., točno u 5 sati i 25 minuta, s ciljem oslobađanja zapadne Slavonije započela je vojno–redarstvena operacija 'Bljesak'. Glavni smjerovi napada, koji je počeo jakom, topničkom vatrom na južni i središnji dio zapadnoslavonskog, okupiranog teritorija, bili su iz Novske, pod zapovjedništvom general – bojnika Ivana Basarca, te iz Nove Gradiške, zapovjednik smjera bio je general – pukovnik Petar Stipetić.
Već prvog dana operacije, za samo nekoliko sati, oko podneva oslobođen je Jasenovac, nakon čega su hrvatske snage počele preuzimati nadzor nad autocestom, a već sljedećeg dana, nešto iza 13 sati, bio je ostvaren i krajnji cilj - oslobođeni su Okučani! -„Bilo je to blistava pobjeda!“ napisao je Večernjakov reporter koji je tada bio na licu mjesta.
4 godine okupacije slomljeno u 36 sati
Za samo 36 sati hrvatske su snage pregazile svih 27 km okupiranoga dijela zapadne Slavonije, od Novske do Nove Gradiške, a akcija je završila ulaskom u Okučane. Vojno-redarstvenom akcijom Bljesak oslobođeno je područje od Nove Gradiške do Starog Grabovca, u smjeru istok-zapad, te područje od Psunja do Stare Gradiške, u smjeru sjever-jug. Oslobođeno je oko 600 četvornih kilometara do tada okupiranog teritorija, a uspostavljen je i nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac te željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. Pregovori o predaji više od 1500 srpskih pobunjenika potrajali su još i 3. i 4. svibnja, kada je, oko 19 sati, operacija Bljesak, nakon ukupno 86 sati, bila i službeno završena.
U toj je vojno-redarstvenoj operaciji sudjelovalo je 16.374 pripadnika Oružanih snaga, a poginuo je 51 hrvatski branitelj. U akciji Bljesak život je izgubio i Rudolf Perešin, legendarni hrvatski pilot koji je 25. listopada, ratne 1991. godine, zrakoplovom MiG 21, s bihaćkog aerodroma, pobjegao iz JNA te sletio na aerodromu u Klagenfurtu, u Austriji. Njegov posljednji zadatak u operaciji Bljesak bio je bombardirati most na Savi, kojim su bosanski Srbi planirali krenuti u pomoć okruženim, srpskim jedinicama u zapadnoj Slavoniji. No, Perešinov je zrakoplov u akciji bio pogođen protuavionskim raketama. Pilot se katapultirao, no njegovo su tijelo pronašli vojnici Republike Srpske.
Odmazda nad glavnim hrvatskim gradom
Nakon poraza u zapadnoj Slavoniji, uslijedila je srpska odmazda - 2. i 3. svibnja pobunjeni su Srbi raketirali Zagreb. Da je riječ o odmazdi otvoreno je tada priznao i Milan Martić, jedan od najekstremnijih srpskih vođa iz okupiranog dijela Hrvatske, potvrdivši da su upravo iz osvete bombardirali Zagreb i druge Hrvatske gradove, među kojima su bili Sisak i Karlovac.
Projektili su 2. i 3. svibnja padali na civilne ciljeve u samom središtu Zagreba i širem gradskom području. Jedan je projektil tada pogodio i Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj ulici te susjedni dom umirovljenika, dok je drugi projektil uletio kroz stakleni krov dvorane u kojoj je balet HNK imao probu pri čemu je među ranjenima bila i tadašnja direktorica baleta, Almira Osmanović. Kada su eksplozije utihnule, opasnost je i dalje prijetila od neaktiviranih zvončića koji su bili razasuti na širem području grada, zbog čega su pirotehničari imali pune ruke posla.
U dva dana raketiranja Zagreba poginulo je petero civila, a preko 200 ih je bilo ranjeno. Na zagrebačkom Mažuranićevom trgu, ranjena je bila i studentica Mirna, kći tadašnjeg potpredsjednika Vlade, Ivice Kostovića, koji je u to vrijeme bio glavni pregovarač s pobunjenim Srbima na pakračkom području.
Za prugu i autocestu „Bljesak“ je bio svjetlo na kraju tunela
U srijedu, 10. svibnja 1995. godine, upravo je tadašnjeg potpredsjednika Vlade, Ivica Kostović, izgovorio povijesnu rečenicu - „Povratak može početi“. Istog dana, nakon pune 4 godine, sa zvučnika, na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, odjeknula je dugo iščekivana najava: „Putnički vlak za Novsku- Okučane- Novu Gradišku- Slavonski Brod i Vinkovce, kreće u 6 sati i 12 minuta“. Značilo je to da je od tog svibanjskog dana, nakon pune četiri godine, željeznička pruga Zagreb-Vinkovci u cijelosti otvorena za promet. U prvom, redovnom, putničkom vlaku kojim je tog je proljetnog jutra na relaciji Zagreb- Vinkovci, upravljao Ivan Tolić, bilo je 50 putnika, a među tim prvim putnicima, u prvom vlaku, bila je i Večernjakova ekipa. Mnogi su putnici tada izašli iz vlaka u Okučanima samo kako bi kročili na oslobođeno tlo ili se pak slikali ispod sata koji je stao tko zna kojega dana, točno u 3 sata i 20 minuta. Nakon dirljivog zaustavljanja u oslobođenim Okučanima, vlak je nastavio put ka Vinkovcima, s čijeg je kolodvora, istog tog jutra, u suprotnom pravcu, preko oslobođenih Okučana, put zagrebačkog Glavnog kolodvora, krenuo brzi, putnički vlak, kojim je upravljao strojovođa Nikica Pažin.
Napad, koji je počeo jakom topničkom vatrom na južni i središnji dio zapadnoslavonskog, okupiranog teritorija. Bila mi je posebna čast biti dijelom tog vatrenog orkestra. Čim smo ranom zorom mi odsvirali svoje, po izvedbi i umjetničkom dojmu nismo više imali nikakve sumnje. Krajina će biti obrisana i potpuno oslobođena tog dana, ili najkasnije sljedećeg.