Za nešto više od dva tjedna Hrvatska će ponovno na birališta. Ovoga puta biramo tko će voditi naše županije, gradove i općine, a jedna od bitaka koja se prati s posebnom pozornošću je ona za grad Vukovar. U izbornom programu Večernjeg TV-a zato sučeljavamo kandidate za tamošnjeg gradonačelnika: Domagoj Bilić (DP/HDZ), Marijan Pavliček (Hrvatski suverenisti i partneri) te Kruno Raguž (SDP).
Gospodine Biliću, jeste li vi kandidat kontinuiteta ili promjene, donosite li Vukovaru novu politiku ili nastavljate po starome?
– Predstavljam promjenu s obzirom na to da imam samo 32 godine, no imam reputaciju da se mogu kandidirati i postati budući gradonačelnik Vukovara. Četvrto dijete mi je na putu, magistar inženjer građevinarstva s respektabilnom karijerom u političkom i poslovnom smislu. Bez obzora na to donosim jednu novu viziju, energiju koja je potrebna gradu Vukovaru. Nastavljam kontinuitet dobrih politika, preuzeo sam odgovornost u gradskoj tvrtki Komunalac kad je bilo najpotrebnije, u pet mjeseci sam postigao izvanredne rezultate. Nakon 10 godina vlasti, za razliku od drugih kandidata, ne glumim najveću oporbu, ne glumim da u gradu ništa ne valja... Ne nazivam grad gradom Sjeverne Koreje. Gospodine Pavliček, sve ono što govorite je sramotno, nedopustivo, kampanja koju vodite je degutantna. Ja predstavljam promjenu, ne valjam se u blatu, promjena sam za ovakvu vrstu političara.
Gospodine Pavliček, kako to da ranije niste primijenili takav modus operandi svojih koalicijskih partnera?
– Bilić je spomenuo da predstavlja promjenu, da ima zavidnu karijeru... Mene, moju suprugu, moju djecu, rendgenski su snimali svi mediji, htio bi reći nešto zbog šire javnosti. Bilić je završio fakultet građevine, nakon toga je preko politike primljen kao pripravnik u županijski Cesting gdje nije bilo natječaja, postao je voditelj tog Cestinga, nakon tri godine okušao se u privatnoj tvrtki gdje se niste snašli pa ste molili Penavu da vas riješi negdje dalje, pa ste uposleni u tvrtki Vodovod, pa ste postali tehnički direktor Vodovoda pa ste postali direktor Komunalca. Vi ste sve u životu dobili preko politike, nikad teže od žlice u životu niste digli. Surađuje li tvrtka njegova oca s Komunalcem grada Vukovara?
SDP u Vukovaru nekad je bio najjača opcija, što se dogodilo s ljevicom u Vukovaru?
Raguž: Što se tiče tog prepoznatljivog gradonačelnika, on se stvorio u to vrijeme u SDP-u kao rezultat otpora HDZ-ovoj vladavini, ljudima je bila puna kapa HDZ-a. Sabo je donio nadu, on jest relaksirao situaciju nakon rata. To nije bila socijaldemokracija. Vodit ćemo se ideologijom pravedne raspodjele dohotka. Imamo gospodarsku zonu koja je puna klošara. Ako ste u vukovarskoj zoni i radite posao za lokalnu zajednicu, ne možete dovoditi firme koje osiromašuju grad Vukovar i ljudima daju minimalce.
Bilić (replika Pavličeku): Lako je kada imate saborski imunitet pa možete iznositi neistine znajući da iza toga nema legitimiteta. Pavliček je sebi napravio jednu antikampanju.
Raguž: Dečki nemojte se svađati, gleda nas cijeli Vukovar.
Pavliček: Bilić je sve dobio preko politike, kao i vaša sestra. Surađuje li tvrtka vašeg oca s Komunalcem, odgovorite samo na to.
Bilić: Pet obitelji su jedino što Pavliček nudi građanima. Vi od mene nikad niste čuli da sam spomenuo jednu obitelj. Kada spominjete tih pet obitelji, moje pitanje glasi je li jedna od tih pet obitelji Pavliček i Sušac. Jeste li svog kuma zaposlili u gradskoj tvrtki?
– Pa to bih i ja napravio, zaposlio svog kuma, tko ne bi... – dobacio je Raguž nakon čega je našoj novinarki rekao kako ''on živi od 800 eura kod mame'' te da je ''radi reda tu, da bi se njih dvojica svađala''. – Hajdemo malo o Vukovaru pričati, boli me briga za vašu familiju – dodao je.
Činjenica je da gledamo neko opremanje apartmana, lonce, plahte, koje vam plaćaju porezni obveznici, mislite li da je to u redu?
Pavliček: Je, znate zašto? Zato što je moja supruga građanin ovoga grada i moja djeca kao svi ostali. Kada je grad Vukovar donio mjeru za sufinanciranje režija za obitelji s troje i više djece, dok sam god bio dogradonačelnik, ja tu mjeru nisam koristio. Na tu mjeru se moja supruga prijavila nakon što sam izašao iz gradske uprave. Je li moralno što je gospodin Bilić primio jednokratnu novčanu pomoć za svoju djecu, ja mislim da jest. Kad ste otvorili Pandorinu kutiju, ići će unedogled.
Raguž: Navodno se u Komunalcu dovozilo smeće iz cijele županije i onda se to lijepo naplaćivalo i zarađivalo, to je prvo pitanje. Drugo, kod nas je jedna zelena površina – Rio koja je navodno namijenjena za neku industrijsku zonu, koji je pametnjaković donio tu odluku?
Koji je za vas identitet Vukovara, kako vi vidite svoj grad?
Raguž: Mi smo s erdutskim sporazumom dobili drugu šansu da nastavimo suživot. Sabo je to nekako relaksirao, ali nije ništa dalje napravio. Sve Vlade su uložile jako mnogo novca u Vukovar, svaki porezni obveznik dao je puno novca u Vukovar, ali i dalje postoje ulice koje nisu uređene, a na suživotu nitko nije poradio. Nekad smo bili ponosan industrijski grad gdje su ljudi živjeli u toleranciji, poštivajući jedni druge i koji su živjeli od svoga rada. Od zadnjeg popisa stanovništva 15 posto ljudi je odselilo iz grada, da nam je tako lijepo, ne bi otišli.
Pavliček: Vukovar je simbol Domovinskog rata i naravno da je novija hrvatska povijest vezana uz stradanje Vukovara i ubijenih 2717 Vukovaraca. Od toga ne treba bježati i treba biti ponosan na tu žrtvu. Mimo tih datuma, grad Vukovar živi svoj život. Svatko se bori koliko zna i umije, svako se bori za svoje mjesto pod suncem, a ne samo ovih pet obitelji kojima je to osigurano. Ja vidim kao grad kojem se može vratiti dio sjaja industrijske proizvodnje. U razgovoru smo s brojnim gospodarstvenicima koji su voljni uložiti u grad Vukovar, otvoriti proizvodne pogone.
Bilić: Mi smo ponosni i pamtimo našu prošlost. Mi smo, za razliku od ostalih, taj grad gradili iznova. Nitko nije vjerovao u taj grad, ali taj duh ljudi koji su se vratili u grad nikad se nije izgubio. Ti ljudi, povratnici, naše obitelji, pokazali smo kada trebaju biti složni, izgradili smo grad Vukovar koji je danas na dobrim temeljima. Grad Vukovar nije više u skupini najnerazvijenijih gradova, taj grad je prije 2000. godine bio daleko ispod nule, a uspio je danas sustići veliki broj gradova.
Raguž:" ....a na suživotu nitko nije poradio...." Spominje suživot. Kako je suživot moguć, ako danas vukovarskim ulicama slobodno šeću oni koji su se borili protiv RH, oni koji se ne žele integrirati u hrvatsko društvo ?