Kako opisati Lili Gee, jedan od domaćih bendova koji se više godina trudi probiti u mainstreamu urednim, energičnim power-popom? Pa, u godini u kojoj u Zagreb dolazi Nena, njemačka pop-ikona iz sredine osamdesetih, ili u danima kada je otišao bubnjar grupe Blondie Clem Burke, taj pop "stare škole" a la sjajna riječka Xenia možda je najbolja odrednica da se publici objasni o čemu se radi kod Lili Gee.
Treći album "Funk Punk" njihov je najbolji do sada, pun čvrste, energične svirke, s odličnim gitarama Mire Odaka i sigurnim vokalima Lidije Graovac, koja je kao pjevačica i osoba na sceni superiorna većini ženskih imena s estrade o kojima redovito čitate kod nas. S čvrstom i sigurnom ritam sekcijom, postava je ista od početka rada, a više od 150 koncerata govori da se radi o bendu koji nije namještena priča, već željan susreta s publikom. Što koriste kad god mogu, pa su nakon nedavne promocije u zagrebačkom Route 66 otišli i do Beograda, sve u svrhu promocije albuma u izdanju Croatia Recordsa, ili Jugotona, koji bi ih napokon mogao dovesti do šire publike.
Odlične, melodične pjesme poput "Ispod kože" visoki su prosjek među 10 pjesama na albumu ("Da mi je biti morski pas" jedina je obrada), smještenih na rubu oštro odsviranog, ali melodičnog pop-rocka, a zanimljivi aranžmanski detalji i sigurna svirka samo su dodatni plus. Nema tu puno tajni, tajna je samo kako zainteresirati anemičnu domaću publiku koja će kukati kako nema glazbe po njenu ukusu, a kad je ima, onda joj trebaju godine da otkriju neko ime koje bi im pomoglo shvatiti da kod nas ima sasvim dovoljno zanimljive glazbe raznih žanrova. Lili Gee imaju adute i za onaj dio publike koji voli međužanrovske spojeve, pa je "Gorka naranča" potencijalni hit, ali između latino prizvuka i sjajne vožnje akustičnih gitara ipak zadržava ukusni pop-rafinman koji dijeli estradnjake od iskusnih muzičara poput Mire Odaka.
I polubalada "Netko te očekuje" mogla bi zainteresirati širu publiku, ali većinu materijala ipak čini brzi i protočni power-pop, napravljen baš onako kako treba, a to mogu samo iskusni svirači s dugim scenskim stažem, puno koncerata iza sebe i osjećajem za gitaristički power-pop, koji nema svatko.
