Gost podcasta Bobu Bob! Večernjeg TV-a je bio je svećenik Tvrtko Barun koji dolazi iz istog reda kao i pokojni papa Franjo. Kaže da je bio na studiju u Francuskoj kada je doznao da je prvi put isusovac izabran za papu te je bio iznenađen, kao i činjenicom da je kao prvi papa uzeo ime Franjo povezujući tako isusovački i i franjevački red. Vidjelo se, kaže da je cijelo vrijeme ignacijevska, isusovačka tradicija temelj.
Naziv narodni papa kod Franje, kaže, razlikuje od istog naziva za ostale pape jer je ovaj bio blizu naroda i s narodom, pogotovo s onima koji su na periferiji, i geografski i životno. Smatra da je ovo i 20. stoljeće bilo vrijeme kvalitetnih papa, za razliku od nekih vremena kada papa nije smatran moralnim autoritetom ni zbog svog ponašanja ni zbog same činjenice da je poglavar Katoličke Crkve. Barun smatra da ima simbolike u tome što je papa umro na Uskrsni ponedjeljak i što se i među hodočasnicima koji su mu odavali počast i na odru i na pogrebu slavio živost i osjećala radost jer život pobjeđuje smrt.
Papa Franjo, kaže, nije mijenjao doktrinu Crkve, a misli da mu to nije bio cilj. Mišljenja je da je našao srednji put da kroz reforme i bliski krug kardinala s kojima surađuje mijenja strukturu. - Nije on ništa drugačije što se tiče LGBT zajednice, što se tiče katekizma i odnosa prema osobama s takvim sklonostima, nije ništa drugačije govorio, sadržajno i bitno nego kao i Benedikt XVI. Ali, način kako je govorio, poticaj na pastoralni pristup tim osobama, ljudski i normalni pristup tim osobama, to je nešto što je njega krasilo, tako i u drugim temama.
Sve je, misli Barun, bilo upućeno prije svega crkvenoj hijerarhiji, ali naravno, i vjernicima. Nada se da se to primilo i da neke geste, poput, odbijanja luksuza ili zlatnih križeva neće biti tek prolazne. Odnos prema drugima i drukčijima, što je propovijedao papa Franjo, prema migrantima, stranim radnicima, LGBT zajednici, kaže Barun, nije u Hrvatskoj zaživio u praksi u toj mjeri kao negdje drugdje. To se vidi, dodaje, po tome koliko je mita i korupcije još uvijek kod nas. - I mislim da je to zbog nekakve povijesti naše, uvjetovanosti, monolitnosti društva našeg, manjka pluralizma, pa i teološkog. Mislim da mi imamo puno prostora da tu ostavštinu, ono što je papa Franjo živio i trudio se, da prepoznamo vrijednosti toga i da se trudimo to konkretno živjeti. Da, mislim da imamo tu puno, da kod nas to nije toliko u praksi zaživjelo.
U Hrvatskoj mislim da da ima puno prostora za to otvaranje, za razumijevanje drugog i drugačijeg. Tu opet bih rekao da je tu najveći problem što mi imamo problem ili izazov što nemamo iskustvo pluralizma. Zbog povijesno- političkih razloga Primjer odnosa prema stranim radnicima gdje se izrazila politika prije nego Crkva govori o tome da nije učinjeno dovoljno jer biskupi moraju davati primjer.
- Crkva je malo reagirala na te, npr. incidente, a mislim da je potrebno ono što sam spomenuo. Vjernici će isto tako kad biskup kaže ovo tu nije u skladu s kršćanskim ili ljudskim načinom ponašanja, u najmanju ruku će ih potaknuti na razmišljanje promišljanje obrane tih ljudi. Uvijek će biti nažalost, nasilnika ili bezobraznih ljudi takao da ne treba to sad živjeti u nekoj iluziji da ćemo sad biti savršeni. Nećemo, nažalost, ali mogli bismo reagirati s pravom mi kao predstavnici crkve spram neke nepravde bilo prema stranom radniku ili prema nekoj beskućniku ili siromahu ili nekome drugome koji je u nepovoljnom položaju
Otvorenost Crkve u Hrvatskoj, smatra Barun, nije porasla kao što je to u univerzalnoj crkvi učinio papa Franjo. Kadrovske promjene koje je proveo u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, kaže, dokaz su da se brinuo o tome kako ona funkcionira i da nije toliko važno što nije bio u Hrvatskoj. Kaže kako su prethodni pape možda razmazili hrvatske vjernike svojim dolascima, ali papa Franjo je išao među hrvatske katolike u BiH gdje je mislio da je to potrebnije.
Činjenica da nije proglasio blaženog kardinala Alojzija Stepinca svecem, kaže Barun, misli da nije nešto što mu treba zamjerati i slaže se s riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem da političari nemaju pravo ispitivati kada će se to dogoditi jer je to vjerska stvar. I da je papa Franjo ima osvoje razloge. Ipak, pokušaj da zbog povijesnih razloga u sve uključi Srpsku pravoslavnu Crkvu, smatra promašajem pape Franje, u smislu da SPC na to nije odgovorila na način na koji je trebala da bi došlo do sagledavanja pune istine već je to iskoristila za politizaciju.
- Tako da možemo reći da je to promašaj pape Franje u smislu da nije ostvario ono š čemu se nadao. Približavanje, razgovor, ja bih mogao dobronamjerno pretpostaviti i kao poticaj Srpskoj pravoslavnoj Crkvi da upozna, u pozitivnom smislu život blaženog Alojzija Stepinca, da upozna njegove kreposti i da eventualno se obrate ili da promijene neka mišljenje. To se,nažalost, nije dogodilo. Blaženi Stepinac, kaže Barun, ima sve potrebno za biti proglašen svecem i misli da će novi papa nastaviti putem koji će dovesti do njegova proglašenja svetim. Misli da će svetac postati papa Franjo koji je 2014. svetim proglasio Hrvatima omiljenog papu Ivana Pavla II., a na čijem su pogrebu 2005. vjernici uzvikivali Santo subito! (Svet odmah!)
Izbor novog pape zadatak je kardinala u konklavi i, kaže Barun, uvjeren je da će tijekom kongregacija koje tome prethode, uvidjeti u kojem smjeru treba ići Crkva i tko bi je mogao voditi. Na opasku kardinala i zagrebačkog nadbiskupa u miru Josipa Bozanića da je Duh Sveti već izabrao papu,a da ga oni, kardinali, trebaju pronaći, Barun kaže da je to lijepa teološka izjava se to te da je siguran da će kardinali izbornici voditi računa da izaberu najbolju osobu i da će im pri tome pomoći Duh Sveti. Pri tome je kaže, sve moguće, pa i da bude izabran prvi azijski papa, Filipinac Tagle. Ali, slaže se poznatom izrekom da tko uđe u konklavu kao papa, iz nje izlazi kao kardinal.
>>> FOTO Najmoćniji ljudi svijeta na jednom mjestu: Pogledajte tko je sve od državnika stigao u Vatikan
Srećom hrvatski narod je pametan pa to nije zaživjelo kod nas.